Piše: doc.dr.sc. Enes Quien, 20. veljače 2025.

Mate Turić (Mata Croata), 3. dio

Nesporna je činjenica da su skulpture Mate Turića uzbudljive u smislu dinamizacije percepcije, aktivnoga psihološkog djelovanja, otvaranja znatiželje za odgonetavanjem značenja, a plijene apsolutno svu pažnju maestralnom izvedbom, već pomalo rutiniranim rukopisom u baratanju tehničkim pomagalima i alatima za izrađivanje skulptura. Tu su vješto izvedene i vaze s maslinama, i masline. Masline su civilizacijski arhetip Mediterana i antičke kulture (Atena je ponudila maslinu Grcima i dobila svoj grad/polis), te planine i valovi kao pejzažne, prirodne monumentalne i fascinantne pojave, pa čak i vjetar je tu okamenjen, ples zaustavljen u koraku, val u uzdizanju. Nađe se u golemom opusu kipara Mate Turića, dakako, i životinja. Ribe su mnogobrojne, stilizirane, razne: škarpine, orade, brancini, zubaci, lubini, plemeniti kovači, plave ribe skuše, srdele, grdobine… jedino ne vidjeh morske pse i sabljarke na primjer, ili su tu negdje ali ih ne prepoznah. Tu ima i bivola i kakve još životinje formom zanimljive za oblikovanje: slon, nosorog, lav, zebra, antilopa, majmun, žirafa. Kada Mate ugleda njemu zanimljivu prirodnu formu, nema šanse da se ne primi alata i ne pretvori je u kiparsku formu, u kip, interpretiran i  izveden na samo njemu stilski svojstven način.

Govorilo se o jedrima našega uvaženog pokojnog akademika i profesora, voditelja svoje kiparske klase na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Šime Vulasa. Nemaju ama baš nikakve veze Vulasova jedra i Turićeva jedra i jedrenjaci. Samo im je motiv zajednički. Vulas je bio rodom s Drvenika, odrastao je uz ribarske barke i brodice na jedra te ih kasnije u kiparskoj karijeri izradio na stotine. Njegova su jedra apstraktne složenice u kojima adira oblik na oblik i na taj način slaže jedro u vertikalnom uzgonu uvis. Turića fasciniraju jedra kao trokutasti ili kakav drugi oblik i prenosi ga u svoj medij skulpturi na svoj potpuno drugačiji način. Jedra su inspirirala mnoge slikare i kipare – ništa novo i ništa neobično. Hoću reći, stalno se mladim umjetnicima, i ovdje mladome kiparu, pokušava imputirati nekakav eklekticizam ili utjecaj nekog umjetnika. Utjecaja naravno, uvijek ima, ali u Turićevom slučaju jamčim da sve proizlazi iz njegove mašte, njegove imaginacije, i sve što može poslužiti kao dobra i zanimljiva forma, on se lati alata (koje gotovo da i ispušta iz ruku) i izrezbari skulpturu.

I nešto važno za kraj. Naprosto mi je neshvatljivo i nevjerojatno da kipar takvoga formata i kvalitete kakav je Mate Turić ne može biti član HDLU-a (Hrvatskog društva likovnih umjetnosti). Stalno ga odbijaju, a apsolutno ima sve uvjete, a glavni je uvjet akademska diploma. Zašto je to tako, ne znam. Je li zato što je rodom Livnjak i što je diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a ne u Zagrebu? Ma nije valjda?! Moguće je s obzirom na upravu HDLU-a, kliku moćnika koji kao interesna skupina rade što hoće. Umjetnik čim diplomira na Akademiji automatski bi trebao biti primljen u krovnu cehovsku udrugu. Može se samo izbaciti ako ne plaća članarinu. Tako je barem nekada bilo. Sjećam se epizode kada je jedan od silnika i moćnika iz vodstva HDLU-a odbio molbu i nije primio u članstvo mladu diplomiranu kiparicu, moju izvrsnu studenticu, jer su bili u ljubavnom odnosu – ona ga je ostavila, pa joj se osvetio tako da je ne primi u HDLU. Nešto slično dogodilo se i mojemu nećaku koji je diplomirao slikarstvo na splitskoj Akademiji. Nije prošao niti ikad ušao u zagrebački HDLU.

Zašto ovo uopće spominjem? Zato jer je članstvo u HDLU-u važno i potrebno umjetnicima da mogu izlagati u galerijama koje se boduju za HZSU (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika), a kipari da se mogu javljati osim na izložbe, i na natječaje, jer ako nisu članovi HDLU-a ne mogu se javljati na natječaje. A kipari žive za i od natječaja. Na taj način, mafijaški monopolistički klan koji vodi likovnu struku izravno šteti i egzistencijalno ugrožava mlade umjetnike. U ovom slučaju sjajnoga, vrijednog, iznimno kvalitetnog, a k tome skromnog i dobrog čovjeka i kipara Mate Turića. Prejaka im je konkurencija, kiparima na vlasti mislim. Turić ne može konkurirati primjerice, za Triennale kiparstva koje se tradicionalno održava u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, a najprestižnija je skupna kiparska izložba u državi. Mate zato sam organizira svoje izložbe i to, rekao bih, intenzivno, a k tome izlaže u Parizu – rekosmo, na Jesenskom salonu, gdje je i nagrađen.

© doc. dr. sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 20. veljače 2025.

Pročitajte prethodni nastavak