Piše: doc.dr.sc. Enes Quien, 21. travnja 2025.
Zbirka Kviz – mala riznica hrvatskog slikarstva, Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb (15. travnja – 29. lipnja 2025.)
U prizemlju Galerije Klovićevi dvori postavljena je izložba koja se može pogledati do 29. lipnja. Svakako je treba pogledati, jer je izvanredna. Radi se o iznimno vrijednome daru Galeriji Klovićevi dvori bračnoga para Kviz. Gospođa Jelva Kviz (1938.) umirovljena je prevoditeljica koja je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila studije francuskog jezika i književnosti te talijanskog jezika i književnosti. Njezin suprug, gospodin dr.sc. Boris Kviz (Zagreb, 1931.) jedan je od prvih profesora na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i čovjek koji je radio na postavljanju TV mreže u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH. U braku su od 1965. godine. Kako su stambeno bili zbrinuti i u Zagrebu i na Braču, a nisu imali djece, odlučili su novac ulagati u kupovinu umjetnina. Oboje su intelektualci i strastveni ljubitelji umjetnosti. Na njezinu inicijativu, koju je suprug oduševljeno prihvatio, počeli su kupovati slike od 1970. godine. Prva slika koju su kupili bila je slika Interieur III velikoga varaždinskog slikara intimizma i nadrealizma, i dugogodišnjeg profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Miljenka Stančića. Imaju u zbirci devet Stančićevih slika. Skupili su sve u svemu 68 slika, sve redom kapitalaca vrhunske kvalitete i antologijskoga značaja, i to najvećih i najvažnijih hrvatskih slikara, zaokruženu cjelinu koja ukazuje na pluralizam 20. stoljeća – od realizma, preko simbolizma, do modernizma Minhenske škole, plenerizma i ekspresionizma Proljetnog salona. Ekspresionizam u hrvatskome modernom slikarstvu izlagan na izložbama Proljetnoga salona podrazumijeva dvije važne grupe: Grupu četvorice i Grupu trojice. U Grupi četvorice bili su Marijan Trepše, Milivoj Uzelac, Vilko Gecan i Vladimir Varlaj. Još ih nazivamo Praška četvorica, jer su studirali na akademiji u Pragu. U Grupi trojice bili su Ljubo Babić, Vladimir Becić i Jerolim Miše.
Kustosice i autorice izložbe su dr. sc. Petra Vugrinec, viša kustosica Galerije Klovićevi dvori i jedna od najboljih hrvatskih suvremenih povjesničara umjetnosti i vrsna stručnjakinja, i Danijela Markotić. Suprug Petre Vugrinec je bivši varaždinski nogometaš, napadač i strijelac, reprezentativac Hrvatske Davor Vugrinec. On i sȃm ima veliku, probranu i iznimno kvalitetnu zbirku modernoga hrvatskog slikarstva, počevši od Bukovca nadalje. Današnja supruga mu je zacijelo bila savjetnica pri kupovinama. Stoga ne čudi da je upravo ona kustosica i autorica izložbe Zbirka Kviz – mala riznica hrvatskog slikarstva i napisala je dakako izvrstan kataloški tekst, jer bolje od nje nema. Bračni par Kviz, gospođa Jelva i gospodin Boris pak, kažu da su godine tu, više nemaju što čekati i tako su odlučili – na iznenađenje sviju, darovati, i tako na sigurno mjesto udomiti, cijelu zbirku Galeriji Klovićevi dvori. Inače, bračni par Kviz dugi niz godina surađuje s Galerijom posudbama pojedinih traženih slika za kakvu koncepcijsku, preglednu ili retrospektivnu izložbu. Ovaj vrlo kulturni, šarmantni i divni zagrebački stari bračni par – slušao sam ih na televiziji, uz zbirku je priložio i opširnu dokumentaciju koju su pažljivo i pedantno vodili za svaku sliku: bibliografiju slika, povijest izložbi, čak su i stranice reprodukcija bile označene u svim katalozima, kao što su priložili i popis svih emisija u kojima su se njihove slike pojavljivale. Zbirka doista ima neprocjenjivu vrijednost. U financijskim okvirima radi se o najvrjednijim djelima koja kotiraju na tržištu i san su svakog ozbiljnoga hrvatskog kolekcionara. Svakako, ova gesta predstavlja jednu od najvrjednijih donacija umjetnina posljednjih desetljeća u Hrvatskoj.
I inače, hrvatska kultura i umjetnost u njezinim institucijama i muzejima najviše duguje donacijama. Prvi je bio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je skupljao umjetnine za zgradu koju je izgradio, onu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Njegove su akvizicije danas Strossmayerova galerija starih majstora u zgradi HAZU. Druga najveća donacija jest ona Ante Topića Mimare od oko dvije tisuće umjetnina, smještena u Zagrebu, u bivšoj gimnaziji, danas Muzeju Mimara. Ima još nešto privatnih donacija, ali kvalitetom i vrijednošću ova donacija Jelve i Borisa Kviza iznimno je vrijedna, posebno zbog činjenice da su slike rariteti koji su godinama bili na meti najstrastvenijih i najizbirljivih kolekcionara. Tu je na prvom mjestu Autoportret Josipa Račića, za koji se dugo smatralo da je izgubljen. Ovaj je naš veliki talent i slikar tzv. Minhenske škole (Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman) izvršio samoubojstvo u 23. godini života ispalivši si iz pištolja metak u glavu u nekoj sobici jeftinog pariškog hotela, navodno zbog nesretne zaljubljenosti u prostitutku. No, to je nagađanje, nema dokaza, ne zna se zašto se ubio. Moguće se osjetio izgubljen i sam u toj metropoli umjetnosti, kao provincijski dečko iz hrvatskog sela Horvati (današnje naselje Knežija u Zagrebu). S obzirom da mu je opus nevelik i sužen, svaka njegova slika ili crtež, bilo što, vrijedi na tržištu suho zlato. Račićev Autoportret u zbirci Kviz – samo da je on tu, bio bi neprocjenjivo vrijedan poklon. Ujedno, Račićev je Autoportret i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
© doc.dr.sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 21. travnja 2025.