Piše: doc.dr.sc. Enes Quien, 30. travnja 2025.
Duje Jurić
Akademski slikar Duje Jurić rođen je 18. travnja 1956. u Rupama pored Skradina. Diplomirao je 1981. godine na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vasilija Jordana. Nakon studija radi i djeluje kao slobodni umjetnik, a od 1984. godine bilježi i prve samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu. Bio je stalni suradnik majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera od 1982. do 1985. godine, a krajem osamdesetih surađivao je i s Julijem Kniferom pri realizaciji njegovih murala u južnofrancuskom gradiću Séte (1889. i 1990., Villa Saint-Claire). Suradnja se nastavila i iduće godine u Dijonu, gdje je Duje Jurić imao i svoju prvu samostalnu inozemnu izložbu. Iste godine (1990.) Jurić je boravio u Brightonu, gdje je izlagao na skupnoj izložbi Corn Exchange pod nazivom Crossing over (suvremeni umjetnici iz Brightona, Zagreba, Poznana i Brna). Od 2000. godine radi kao docent, a potom kao izvanredni i redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Danas je redoviti profesor u trajnom zvanju. Vodi svoju slikarsku klasu. U više od trideset godina umjetničke prakse Jurić je izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama domaćeg i međunarodnog karaktera (Brighton, Budimpešta, Prag, Seul, Bochum, Johannesburg, Riga, Kairo, Mainz, Sofija, Sarajevo, Pariz, Škofja Loka, Dijon, New Delhi, Ljubljana, Palma de Mallorca, Mainz, Trst, Marseille, Beograd i dr.). Za svoj umjetnički rad višestruko je nagrađivan. Boravci (studijski, izlagački, privatni) u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji, Albaniji, Španjolskoj, Poljskoj, SAD-u, Mađarskoj, Češkoj, Švicarskoj, Sloveniji i Indiji ostavili su neposredan trag na njegovo profesionalno napredovanje i umjetnički izričaj.
Paralelno uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Duje Jurić radi i kao restaurator (1977.–1993. kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a 1999. –2000. godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu kao kustos-restaurator). Od 1986. do 1988. godine surađivao je u projektima Kugla glumišta kao scenograf ili priređujući slikarske izvedbe. Nekoliko mjeseci 1991. godine radio je kao suradnik Galerie Hoffman u Görbelheimer Mühle, kod Frankfurta na Majni. Od 2000. godine radi kao docent na ALU u Zagrebu, a danas na Katedri za crtanje i slikanje u zvanju redovitog profesora u trajnom zvanju, rekli smo već.
U trideset godina umjetničke prakse izlagao je na šezdesetak samostalnih i stotinjak grupnih izložbi, izveo nekoliko akcija i sudjelovao u nizu umjetničkih projekata, među kojima se najviše ističu njegovi ambijenti – svjetlosne instalacije, kao i scenografsko-slikarski radovi u okviru projekata Kugla glumišta. Važan je i velik suvremeni hrvatski slikar, uz Igora Rončevića i Zlatka Kesera najveći živući hrvatski slikar. Uvijek je tražio svoj tip slike i slikarstva, u dijalogu s modernim, avangardnim i suvremenim umjetnicima koji mu puno znače. Nezaboravne su i doista monumentalne njegove izložbe u Umjetničkom paviljonu i Muzeju suvremene mjetnosti. Potvrdile su ga kao svjetski vrlo relevantnoga autora, onoga koji bi trebao i bio bi, da je kojim slučajem recimo u New Yorku – središtu svjetske umjetnosti, jedan od najcjenjenijih, najboljih, najtraženijih, a zašto ne reći, i najskupljih slikara. Naime, u New Yorku, kao barometru svjetskih trendova u umjetnosti i cijena na tržištu, lansirana je sintagma simulacijsko slikarstvo (The Simulation Painting), od 2000-tih vodeća struja slikarstva. Radi se o grupi simulacijskih slikara, onih koji simuliraju na post-avangardan i post-trans-avangardan način i stiliziranu prirodu, i razne najrazličitije slikarske stilove, podloge i materijale, poput urođeničkoga slikarstva Navajo Indijanaca, novozelandskih Maora ili australskih Aboridžina, i stilove slikanja raznih američkih slikara iz prethodnih desetljeća. Među najuglednijim slikarima struje simulacijskog slikarstva u New Yorku jesu Phillip Taaffe, Ross Blackner, Terry Winters, Jonathan Lasker, David Reed, Christofer Wool iz Chicaga i najznačajniji i najskuplji suvremeni slikar neo-geo orijentacije, odnosno slikar geometrijske apstrakcije Peter Halley. Oni su i godišta, godina gore-dolje, našega Duje Jurića. Jedino je David Reed nešto stariji, rođen je 1946. godine.
Duje Jurić bi nesumnjivo, sigurno svojim slikarstvom vrhunske suvremene slikarske estetike tamo uspio. Slikar je nesvakidašnje bujnoga i raznolikog opusa koji gradi posljednjih četrdeset i pet godina, stilskom, medijskom i tematskom dinamikom i njegov je slikarski opus nešto najbolje što se otrgnulo u hrvatskom suvremenim slikarstvu i umjetnosti kao takvoj. Autor je golemog opusa. Nesvakidašnje je produktivan autor, egzaktno promišljena i izvedena projekta. Čovjek je iznimne radne energije, izdržljivosti, meditativne strpljivosti i koncentracije, a k tome pedantan, uredan i precizan, vođen maksimalnim stvaralačkim imperativom. Uvijek je tražio svoj tip slike i slikarstva, u dijalogu s modernim, avangardnim i suvremenim umjetnicima koji mu puno znače, poput Marcela Duchampa, najutjecajnijeg avangardnog umjetnika 20. stoljeća, Kazimira Maljeviča, Pieta Mondriana, Vasilija Kandinskog, kubista Pabla Rúiza Picassa, Georgesa Braquea i Fernanda Légera, Josepha Beuysa, Andyja Warhola, Jacksona Pollocka, Bena Vautiera, Roberta Rauschenberga, Johna Cagea, Roberta Rymana, itd., i naših Julija Knifera, Ivana Picelja, Vlade Kristla, Aleksandra Srneca, Miroslava Šuteja, itd.
© doc.dr.sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 30. travnja 2025.