Zdenko Bašić: Muzej zaboravljenih priča
Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, 27. prosinca 2024.
Moj talentirani, ljubopitljivi, žedan znanja, inteligentni, upravo genijalni bivši student briljantnoga uma, jedan od najboljih među oko 3000 studenata kojima sam predavao, sa studija Animacije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Zdenko Bašić – nagrađivani ilustrator, animator, slikar, kipar, maketar, lutkar, scenograf i pisac – otvorio je fantastični, fascinantni i čarobni Muzej zaboravljenih priča s podnaslovom Kuća čudesa iz hrvatskih narodnih predaja. Rođen je u Zagrebu 27. siječnja 1980. godine, gdje je završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Odjel grafičkog dizajna. Diplomirao je na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2005. godine, gdje sam desetljećima predavao povijest umjetnosti, modernu i suvremenu umjetnost, te manirizme u umjetnosti.Znao sam da će nešto od njega biti. Taj je simpatični plavokosi mladić puno pitao i živo sudjelovao na predavanjima i seminarima, upijajući svaku riječ. Ako se ne varam, koliko se sjećam, mislim da je on jedini student koji me ikada na predavanju prekinuo i ispravio neki podatak koji sam krivo rekao. Sve je pratio i uglavnom puno znao i neprestano učio. I evo ga.
Godinama je proučavao i sakupljao zagrebačke i hrvatske narodne predaje i priče, ilustrirao ih je, i u konačnici napravio gomilu lutaka, skulptura, slika, lubanja, instalacija, i animirani film, uz ambijent i atmosferu u četiri velike sobe stana na prvome katu u Ilici 26, scenografiju prekrcanu fantastičnim detaljima. Da je kojim slučajem u Americi, ne sumnjam da bi Zdenko bio scenograf recimo za Harryja Pottera, Gospodara prstena i Hobbita, ili za Kronike iz Narnije, dakle sve odreda fantazmagorične, imaginativne, maštovite izmišljene mitske i legendarne priče. Pozitivno ludilo, beskonačna mašta i fantazmagorija proizašli su iz mladića koji je u sebi zadržao vječnoga dječaka, dijete, i spojio ga s intelektualno i duhovno akribičnim i fanatično marljivim znanstvenim istraživačem. Napisao je tekstove koji kao legende stoje na zidovima sa slikama, crtežima i ilustracijama i objašnjavaju tko je tko i što je što. Slavenski bogovi, vještice, coprnice i demoni izmjenjuju se u gustom, a opet čitkom i preglednom redu. Kuća čudesa iz hrvatskih narodnih predaja jedinstveno je mjesto na ovim prostorima, gdje se bogata nematerijalna baština Hrvatske interpretira u autorskom konceptu jednog multimedijalnoga umjetnika – Zdenka Bašića.
Od početka umjetničkog stvaranja, Zdenko istražuje hrvatske narodne predaje i mitologiju, a prezentira je različitim suvremenim medijima, dajući novi i neočekivani oblik zapostavljenim i gotovo zaboravljenim drevnim pričama. Postav ovoga muzeja gradi iz svojih ilustracija, oblikujući scenografske prizore, s lutkama i maketama koje postaju jedinstvena prostorna cjelina koja govori svim osjetilima. U prostorijama muzeja susrećemo se s lepezom priča i sjećanja iz djetinjstva, koje autor proširuje u istraživanjima, bilježeći kazivanja u neumornim putovanjima po ruševnim selima, zaboravljenim šumama i planinama ove zemlje. Zdenko Bašić stvara jedinstveni svijet davno zaboravljenih priča, ali sada doživljenih u njegovu jedinstvenom stilu, kombinirajući suvremene tehnike i medije sa začuđujućim svijetom mitske prošlosti. Najveći dio priča koje interpretira potječu iz sjeverozapadne Hrvatske, s obronaka Medvednice, prostrane doline Save i Samoborskog gorja, od kuda potječu njegove bake. Priče nadopunjuje slušajući kazivanja iz Turopolja, Bilogore, Pokuplja, Posavine, Podravine i Zagreba, nadopunjujući ih i razvijajući u svojemu profesionalnom radu pričama Istre, Kvarnera, srednje Dalmacije i velebitskog područja, stvarajući tako mrežu čudesne i gotovo zaboravljene karte Hrvatske.
Dugo nisam bio negdje gdje me scenografija i ambijent tako opio i opčinio. Gotovo ošamućen sam izašao i sigurno ću se vraćati. Dakle u strogom je centru Zagreba, na adresi Ilica 26. Preporučam svakome da posjeti ovo magnetično, halucinantno mjesto.
Evo što se može vidjeti. Zaboravljenih tajni baka i djedova koje su pripovijedali generacijama u one posebne, mirne noćne sate uz krckanje vatre sjećaju se još samo poneki, a Muzej zaboravljenih priča oživljava ta sjećanja nanovo u sedam tematskih cjelina: 1. Starohrvatski mit (prisjećanje na mitske likove i bogove koji su oblikovali ovu zemlju, njezine planine i rijeke te čudesnoga svijeta prirode i njezinih mijena čiji su neraskidiv dio bili naši preci). 2. Vilinske sjene (sjećanje prizivaju priče i vjerovanja uz vilinski narod. Njihove tajne i blagoslove kojima su ispunili svijet u kojemu su živjeli kao ljudska bića). 3. Soba sjena (opisuje one strašne sate nakon sumraka kada noć postaje svijet koji ispunjavaju neobične sjene i stvorenja koja vrebaju po podrumima, tavanima i mračnim putevima svijeta). 4. Coperničko vrijeme (podsjeća nas na priče o onim najpoznatijim narodnim predajama, o vješticama i copernjacima, štrigama i grabancijašima). 5. Vodeni svijet (govori o stvorenjima i pričama koje su izlazile skrivene iz duboke vode, tamnih bunara i hrvatskih rijeka, govoreći o skrivenom svijetu našega podzemlja). 6. Crnici i prokletstva (govori o najpoznatijim i katkada najstrašnijim likovima iz hrvatskih legendi koji su stoljećima ledili krv, na različitim povijesnim lokacijama Hrvatske). 7. Mistična Hrvatska (hrvatska nematerijalna kulturna baština ogromna je škrinja s blagom, a u ovoj sobi se mogu vidjeti crtice samo maloga dijela sjećanja i predaja naših starih).
S odmakom od svakodnevne stvarnosti pritajena nas bića promatraju i procjenjuju. Copernice, mure, jankići, nevidinčići, baukači, mraki i druga bića ponoći, osvita i sutona prelaze zidove sna. Dolaze iz prostora i vremena onkraj našega svakodnevnog. Iz prostora mraka i snoviđenja nastanjuju se u našim sjećanjima, u našoj mašti. Svevremena, tajanstvena, titrava, uskomešana, varljiva, hirovita, neukrotiva, samosvojna, vižljasta, razigrana, živopisna i neobuzdana, ta bića Majke Zemlje slojevitih i proturječnih osobnosti, božanska i demonska bića, imaju na raspolaganju sve vrijeme ovoga i onog svijeta, i smještaju se u nezaborav u buci naših misli.
Starohrvatska mitologija. Starohrvatski mit o strukturi svemira jedinstven je spoj slavenskih vjerovanja koja su se asimilirala sa starosjedilačkim rimskim i predrimskim narodima na ovom području. Naši drevni preci doživljavali su svemir koji su promatrali podjelom na dva osnovna elementa prema kojima su dijelili sve što postoji: nebo i zemlja, gore i dolje, svjetlo i tama. Poveznica između neba i zemlje bilo je golemo Drvo svijeta kao os koja je držala na okupu zvijezde, planete, oblake i vjetrove, ali i sve drugo pod zemljom, u utrobi svijeta. To se drvo najčešće spominje kao divovski hrast koji se ujedno i najviše cijenio u ovim krajevima kada je riječ o stablima. Na granama Drveta sjede nebeska stvorenja i bogovi, a na samom vrhu nebesnik Perun, gospodar munja i vremena. On je drevni pravednik kojem su pripadale sve ptice, zvijezde, nebo i sve zračno. Pojavljuje se često u obliku velikog orla ili jastreba, a njegovo kraljevstvo na vrhu Drveta svijeta zove se Prav.
S druge strane, korijeni Drveta svijeta sežu duboko u podzemlje gdje drži zemlju na okupu, ali i vodu sakrivenu pod njegovim korijenjem, a koja ga održava živim. Ondje, na dnu, stoluje tamni gospodar podzemlja i vode Veles, Perunov brat. On gospodari svijetom mrtvih, duhova i mraka, ali i triju vrsta blaga: svjetovnog – novčanog, blaga u obliku stoke, ali i blaga koje čini mudrost i znanje. Često ga se opisuje kao rogatog zmaja ili pak medvjeda. Njegovo kraljevstvo pod zemljom zove se Viraj. I premda su njih dvojica često u božanskoj zavadi i nadmetanju, suprotstavljajući svoje moći i snagu jedan nad drugim, sve živo što raste na površini i pod krošnjom Drveta svijeta, uključujući i nas ljude, ovisi o njima obojici i njihovoj ravnoteži. Svijet ljudi i životinja u podnožju Drveta svijeta ljudi su nazvali Jav. Sunce je treći element života u toj drevnoj slici svemira. Ono tijekom godine kruži oko Drveta svijeta u svom ciklusu boraveći šest mjeseci u njegovoj krošnji kod nebesnika Peruna, a drugu polovicu godine silazi i prolazi kroz Velesov podzemni svijet gdje se pročišćava u njegovoj vodi da bi se na proljeće moglo ponovno roditi novo i obnovljeno. Tako ovaj stari mit opisuje cikluse godišnjih doba u jednoj sunčevoj godini.
Na koncu stvaranja Svarog je i sam poželio sići na Svijet te postati dio svoje kreacije, pa se obrušio iz svemira s galaktičkih visina, i kroz oblake pao na Zemlju. U velikom poniranju Svarog se razdvojio. Ondje gdje je njegovo svjetlo dodirnulo Zemlju nastao je Belbog, vladar svjetla, topline, dana i zraka. S druge strane, od Svarogove sjene koja je dodirnula Zemlju nastao je Črnbog, onaj koji se nastanio u sjenama, jamama i mraku, u vlazi i hladnoći. To su ujedno prva dva pola koja se javljaju na Svijetu u trenu kada se razdvaja dan od noći i svjetlo od tame. Dva brata nastala od istoga. U ratu s divovima Črnbog uspavljuje najveće od gorostasa koji ostaju spavati kao veliki planinski lanci. Među njima najpoznatiji je Klek, za kojega se i danas vjeruje da se još može probuditi.
Nakon oslobođena Svijeta od gorostasa ovaj bog podzemlja ostaje znan ljudima kao Veles, Volos ili Veleš, gospodar vode i podzemlja. Podzemni rogati bog najčešće se prikazuje kao zmaj, medvjed ili vuk koji spava u dubini Nava, duboko pod korijenom Svijeta gdje čuva svoje blago. Velesu pripadaju tri vrste blaga. Blago u obliku zlata, dijamanata i novaca. Blago u obliku stoke, te blago u obliku znanja i mudrosti, koje Veles dijeli sa svima koji ga štuju i zazivaju u teškim situacijama. Za razliku od Peruna, Veles je mjenjolik, onaj koji donosi kaos, promjene i neravnotežu. Nemoguće ga je predvidjeti ili obuzdati, ali ipak on je taj koji drži cijeli život Svijeta u svojim rukama gospodareći vodom. Čuvar je i pratitelj mrtvih, jer svi mrtvi moraju proći i oprati se kroz vodu Viraja, u kojoj se liječe i odmaraju.
© doc. dr. sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 27. prosinca 2024.