Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, 1. prosinca 2025.
Sandro Đukić, 4. dio
Sada moram reći da mi je najteže pisati o silno divergentnom i razgranatom multimedijskom radu umjetnika Sandra Đukića, a čovjek mi je najbolji prijatelj iz djetinjstva. Znam ga cijeli život i sve o njegovoj umjetnosti, ali jako je teško sve to usustaviti. Mame su nam bile najbolje prijateljice cijeli život, moja pokojna majka i njegova majka, danas 86-godišnja Karmela Đukić. Sandro i njegov stariji brat Predrag, koji živi u Pragu, moji su najbolji prijatelji; nekako sam im ja pridruženi brat. S njima sam bolji nego s vlastitom rodbinom; dapače, i moji rođaci su prijateljski vezani uz Đukićeve. Kada smo bili dječaci, Sandro i ja lovili smo žabe i bjelouške na Bundeku, trenirali borilačke sportove: on judo, ja karate, tulumarili smo – više sam vremena proveo kod njih u Demetrovoj ulici gdje su nekada živjeli, nego kod sebe doma. Naravno da me Sandro angažirao, uz puno drugih suradnika, da pišem tekstove za njegove projekte. Dizajnirao mi je monografiju Kipar Rudolf Valdec, život i djelo 1972. – 1929. proisteklu iz moje doktorske disertacije.
Prije nekoliko godina Sandro Đukić dizajnirao je Muzej sporta u Gajevoj ulici u Zagrebu, potom je dobio projekt za dizajniranje Muzeja rijeke Drave u Pitomači, za koji su mu znanstvene tekstove napisali geolozi, botaničari i biolozi, a ja sam napisao sve tekstove koji teku kao prateće legende uz doista vizualno fascinantne Sandrove snimke uz Dravu, iznad Drave i života biljaka i riba u vodi rijeke Drave. Sandro Đukić je doista čarobnjak video-snimanja, kompjuterske animacije i dizajniranja u raznim programima i alatima. Tu su orao štekavac u letu, čiope koje se gnijezde u pješčenjaku na obali, razne podvodne trave i biljke te vanjske biljke i trave, uz livade i poljoprivredne površine i polja pšenice, domaće životinje, krave i konji i seoska gospodarstva uz tijek rijeke Drave. Tu je podrobno snimljen i objašnjen estuarij Drave koja teče uz mađarsku granicu, pa je i taj zemljopisni detalj minuciozno snimljen i podrobno objašnjen slikom i riječju. Nakon toga, nedavno, prije oko godinu-dvije, Sandro me pozvao u uži autorski tim za planiranje, organiziranje i dizajniranje prije nekoliko mjeseci, točnije u rujnu 2025. godine svečano otvorenoga Muzeja putovanja (Travel Experience Museum) u strogom centru Zagreba, na Trgu bana Jelačića, u pasažu nebodera. Uži tim smo bili Sandro kao voditelj projekta, njegova dugogodišnja suradnica arhitektica Diana Špirić i ja kao tekstopisac. Bio je to golem posao na kojemu smo radili gotovo dvije godine, a koji je podrazumijevao cjelokupnu povijest putovanja, sredstava putovanja, od staroga vijeka do danas. Tu su svi mogući brodovi kroz povijest, hodočasnički putovi, religijska središta svih svjetskih religija, Put Svile, Put Žada, spomenici svuda u svijetu koje turisti obilaze, Grand Tour, turistička obilaženja prije svega Italije, Rima, Firence i Venecije u 18. stoljeću, naši gradovi Split s Dioklecijanovom palačom, Pula s Arenom, te Dubrovnik, Zadar i Šibenik kao cjeline, Istra, zvončari i drugi tradicionalni običaji u svim dijelovima Hrvatske – da ne nabrajam dalje, gomila je toga. Valja posjetiti Muzej putovanja, doživjeti vizualno izvanredne snimke Sandra Đukića i suradnika koji su mu napravili 3D snimke. Naime, posjetitelj može staviti naočale i naći se direktno kao da je u tom trenu tamo, na kanalu Grande u Veneciji, među zvončarima, u pulskoj Areni, u rimskom Coloseumu, itd. Tu su i izvanredno stilizirane koloristički bogate snimke podmorja, pa opis Titanica s menijem, svime što se turistima na putovanjima nudilo i bilo im na raspolaganju. Uz snimke idu tekstovi koji ih objašnjavaju, koje smo napisali ja i diplomirani filmski redatelj, lektor i pisac Viktor Zahtila iz Labina, sin Deana Zahtile, šefa umjetničke grupe Labin Art Express, s kojim je Sandro Đukić radio na pretvaranju slavnih labinskih rudnika u muzej i kulturno-umjetnički centar također prilagođen turističkim obilascima.
Kroz svoj raznolik i konzistentan rad, Sandro Đukić etablirao se kao jedan od ključnih umjetnika na suvremenoj sceni, čiji radovi rezoniraju s globalnim trendovima. Od ranih skulpturalnih objekata inspiriranih psihoanalizom i post-ideološkim društvom, do najnovijih digitalnih i prostornih instalacija, njegov se fokus zadržava na kritičkom promišljanju vizualne kulture i utjecaja ideološkog okvira na percepciju stvarnosti. Đukićeva umjetnost, često izložena kao nizovi fotografija ili prostorne instalacije od video-radova koje nemaju jasni početak ni kraj, poziva nas da preispitamo što je stvarno, što je montirano i kako mediji manipuliraju našim identitetom i iskustvom.
Pročitajte prethodni nastavak
© doc. dr. sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 1. prosinca 2025.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija