Piše: Josipa Marenić, 4. ožujka 2026. 

Josip Čekolj: Rukovet noćnih putovanja, Mala Zvona, 2025.

Nedavno mi je neprestano na ekran mobitela izlijetala pred oči knjiga Rukovet noćnih putovanja i prilično me zaintrigirala, te sam je odlučila pročitati s obzirom na to da volim poeziju i pratim sve vezano uz nju.

Njen autor Josip Čekolj rođen je 1999. Odrastao je u Zaboku i Donjoj Stubici. Prvostupnik je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije. Trenutno polazi diplomski studij kroatistike i povijesti ranog novog srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je izrazito mlad autor, njegov stvaralački rad odvija se u dva smjera. Jedan ide u smjeru poezije, a drugi je opredijeljen za mlade odnosno dječju književnost. Već sada je član Društva hrvatskih pisaca i iza sebe ima više objavljenih naslova. Autor je pjesničkih zbirki Junaci i zmajevi u zalasku (Mala Zvona) i Dječak pred žetvu (Jesenski i Turk) koja je nagrađena književnim priznanjem Na vrh jezika. Kratki roman za mlade Hahari na dnu mulja (Mala Zvona) ušao je u uži krug za književne nagrade Grigor Vitez, Mato Lovrak i Mali princ. Također, ne smije se zaboraviti navesti slikovnicu Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom (Mala Zvona). Sudjelovao je na pjesničkim festivalima (Stih u regiji, Susret riječi, Rukopisi) i na festivalima dječje i adolescentske književnosti (Monte Librić i Tjedan dobre dječje knjige). Na Hvaru je boravio u književnoj rezidenciji POEMMA 2023 godine.

Rukovet noćnih putovanja nastao je u sklopu Revije malih književnosti te je objavljen u antologiji Vrijeme misli (Kulturtreger, 2021.) i na književnom portalu Kritična masa. Rukovet noćnih putovanja je prilično neobična zbirka, na čijem kraju stoji popis knjiga koje su utjecale na autora i koje su stanovita reakcija, dovoljno snažna da s njome uspostavi unutarnji dijalog. Proces refleksije koji će učiniti kroz dijalog akrostihova tvori ujedno kičmu zbirke i stvara metatekstualnu igru. Izvan svake sumnje, prilično je ambiciozan i uspješno postavljen koncept zbirke. Zbirka je atmosferom somnambulna, često povezana sa stanjem prije spavanja, napetošću držanja očiju otvorenih, razmišljanjem koje se odvija prije nego što utonemo u svijet snova. Mladi glas autora uspostavlja čvrstu liniju koja zapravo formira obzor gdje se u koloplet prožimaju njegova čitateljska iskustva i proživljena stvarnost koju transformira, pa nudi unikatan horizont. Stvarnost o kojoj piše Čekolj miješa doživljaje urbanog i ruralnog, ima odjeke literarnog i bajkovitog, te odraze prirode. On progovara o procesu separacije koji se možda počeo događati u sigurnom unutarnjem okrilju knjiga, ali se počeo dovršavati u vanjskom, potpuno nesigurnom okrilju zvanom svijet. Progovara o onome što nas okružuje; ipak najviše tematizira rušenje ideala kao koncepta i kroz relacije koje nas intimno definiraju i redefiniraju, te se usredotočuje na početak postanka zrelosti i preuzimanja odgovornosti za svoj život, način razmišljanja i stav.

Najveća vrijednost zbirke svakako je u stilu kojeg autor izabire i koncentrirano drži uz pomalo inovativnu uspostavu riječi i slika unutar jezika. Njegova uporaba jezika je nepredvidljiva, ponekad lirski obojana, prepuna je obrata, pustolovina sama za sebe i odvodi čitatelja na složeno poetsko putovanje koje se dotiče univerzalnih iskustava ne samo senzibilnih pojedinaca, nego svih ljudi, te nikako nije izolirana od socijalnih zbivanja. Iako su često promišljeno prividno sugerirani ili naznačeni, oni su zapravo fragmentirana kritika koja usputno pogađa u jezgru društva.

Međutim, upravo zbog stilskih odrednica, knjiga je namijenjena jako uskoj publici specifičnog afiniteta, upućenosti i mentalne koncentracije, te nije otvorena za uspostavu dijaloga sa širom publikom. Svaka Čekoljeva pjesma ima snažno zaokruženu poantu i nosi nas kroz strmoglava promišljanja autora o životu koji ima uspone i padove. Iako načelno odbija definirati da piše o vremenu, zbirka uvelike promišlja vrijeme i način na koji ono ostavlja tragove na pojedincu ali i kolektivu. Josip Čekolj je izuzetno obrazovan i načitan, što se vidi iz sofisticiranog načina ophođenja s tekstom; čak posjeduje sposobnost našaliti se na svoj račun. Iako prilično odudara od prethodnih zbirki, Rukovet noćnih putovanja također ostaje u razini njegovih preokupacija. Izuzetno je talentiran mladi autor, vješto opaža detalje i stvari oko sebe, divno usklađuje atmosfere s temom. Imam osjećaj da će postajati sve bolji i bolji, a vrhunac će tek doseći kada mu sadržajnost dostigne izvanrednu stilsku ljepotu kojom je ovladao na zavidan način i zbog koje se definitivno izdvaja kao pjesničko ime novije generacije. Začudna je moć noći, kada oduzimamo od sebe kako bi stvorili neku misao, intimna je i zahtijeva prestanak bijega i suočavanje, a to pak otvara jedan drugi zov.

II.

noću sanjam spaljene ili potopljene bregove djetinjstva,

u blagoj noći budim se u bunilu i ljubomorno promatram spokojnu mačku,

intimnom ispovijesti samome sebi priznajem da dom više nije zelen,

poluglasnom šaptu iz krošnje breze predajem svoje treperave strahove,

razgovoru s bogom pridajem značaj kao razgovoru s pčelom,

sa svrakama u pogrešnom gnijezdu treba postupati smireno i odgovorno,

samim nasrtajima ne postiže se ništa osim nasilja, a njega smo već previše osjetili,

sobom se ne treba previše baviti noću, to su najopasniji sati, tihi rovci među rebrima,

nikako pisati u tim urama, vražjim vurama, iskrene riječi uvijek su pogrešne ujutro,

ne gristi se kad vranom pošalješ šuplje drvo, neukoričenu knjigu, nijemog pijevca,

mogu lagati koliko i pisati, mogu šutjeti koliko i stvarati,

zapravo na isteku dana, bog je ionako još uvijek šutljiv,

logički ispadam neuspješan stvor, neispravan proizvod,

opravdati brzoplete riječi teško je kad nitko ne sluša,

zašto se truditi kad na kraju močvare djevojčice nestaju iza duge;

se češljati svakog jutra treba, se oprati svake večeri treba, se treba se mora se;

u košnice odlaze naša izmišljena djeca, ožalošćena ljepotom poroda,

posljednje pjesme prije svjetlosti uvijek su vriskovi i naricaljke,

vrijeme je već istrošena tema pjesništva i više nije pametno širiti joj haljinu,

toliko je dana već prošlo, dana koje nismo ni pomirisali ni dodirnuli,

uzrujavam stare drvodjelce svojom šutnjom, prave mi raspelo iz ljubavi,

zbog izumrlih vrsta životinja još se nadam zagrobnom životu,

ljudske ruke ionako su grane bez lišća,

gluposti služavke, smrti zahvalne

Nisam si mogla pomoći, željela sam izdvojiti barem jednu pjesmu u ovom osvrtu, barem jednu pjesmu koja bi demonstrirala tu krasnu bujicu i ljepotu jezika kojom raspolaže Josip Čekolj. Također, prisutna je nada kako bi nekog čitatelja ova pjesma mogla potaknuti i motivirati da pronađe i pročita zbirku Rukovet noćnih putovanja u cijelosti.

© Josipa Marenić, Kulturauzagrebu.hr, 4. ožujka 2026.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija