Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 2. svibnja 2026.

Petra Farac: analitički osvrt na opus akademske slikarice Petre Farac koja kroz preciznost crteža i bogatstvo kolorita redefinira suvremeni realizam kao prostor apsolutne slobode, 3. dio

Potom je naslikala izvanredan ciklus slika nazvan Lakši od zraka koji su kao iznimno kvalitetan prepoznale i izabrale za izlaganje u prestižnoj Galeriji Nova’ u Teslinoj ulici četiri likovne kritičarke, teoretičarke i kustosice  ujedinjene u grupu WHW (Who How What, ili hrvatski Što? Tko? I za koga?): Nataša Ilić, Ana Dević, Sabina Sabolović i Ivet Ćurlin. Galerija Nova je neprofitna gradska galerija koju su 1975. godine osnovali neoavangardni umjetnici Ljerka Šibenik i Mladen Galić. U 1970-ima, galerija je provodila radikalan program izložbi, izlažući cijeli niz avangardnih modernističkih umjetnika kao što su Aleksandar Srnec, Jo Klek i Exat ’51, zajedno sa scenom koja je tada bila u nastajanju, a obuhvaćala je umjetnike kao što su Goran Trbuljak, Braco Dimitrijević, Grupa šestorice autora, Mladen Stilinović itd. Kada su povjesničarke umjetnosti iz grupe WHW preuzele vođenje galerije, nastavile su s izložbama onih umjetnika koje su smatrale najzanimljivijima i najintrigantnijima u trenutku nastajanja, dakle umjetnika formiranih krajem devedesetih i s početka novoga stoljeća i tisućljeća. Treba reći i da su članice grupe WHW jedine iz Hrvatske postigle veliki profesionalni uspjeh, jer su jedine hrvatske kustosice koje su postigle međunarodnu prepoznatljivost i ugled – dobile na organiziranje i vođenje prestižne međunarodne izložbe kao što je Biennale u Istanbulu. Prepoznale su vrhunski talent i slikarsku figurativnu vrsnost Petre Farac.

Na petnaestak slika većega formata slikanih akrilom na platnu ciklusa Lakši od zraka naslikala je avione, cepeline i leteće balone, što je i idejno i sadržajno originalno, a i autorica je uspostavila autentičan rukopis, ono što se nekoć zvalo osobnim stilom. Naslikala je veliki balon i iza njega manji u bojama koje su savršeno usklađene s apstraktnom pozadinom prostora zraka visoko prema nebu, s curcima. Ako su veliki i mali balon obojani u plavoj, bijeloj i crvenoj traci, pozadina je u plohama, u žutoj, narančastoj i crvenoj boji, i to onako kako su to radili apstraktni ekspresionisti Njujorške škole, mene pritom asocirajući na najvećega slikara Slikarstva Obojanog Polja (Colour Field Painting) Marka Rothka. Drugi balon je pak suprotno naslikan: baloni su u žutim i narančastim trakama, a pozadina u plavoj, ljubičastoj i indigo boji. Naslikala je i Good Year balone, veliki kako lebdi i mali kako mu visi s repa. Zeleni su sa žutom bojom ispisanim slovima GOOD YEAR. Očito da je svaki pojedinačno promišljen i realiziran drukčije od drugih, nema ponavljanja i šablone. K tome, ritam obojanih traka i pozadine je besprijekoran, teče prirodno i logično.

Potom je izlagala u Hrvatskoj Kostajnici s kolegicom iz slikarske klase akademika Igora Rončevića Anom Barbić Katičić, koja je prije upisa Akademije diplomirala na Pravnom fakultetu i bila vrlo ambiciozna. Uz obitelj, supruga i dijete, Ana Barbić Katičić također je dobro i uspješno krenula u umjetničku karijeru. Tema je bila let. Katičićka je izlagala slike iz ciklusa Ikarov let, a Petra Farac svoje avione iz ciklusa Onassis/Lauda. Farčeva je još u toj ranoj fazi karijere, još kao studentica sudjelovala na izložbama: plodne i uspješne 2001. godine u Muzeju Mimara na izložbi Pasionska baština te u Galeriji SC, na izložbi studenata ALU.

Vratila se u Dubrovnik, živjela i radila na relaciji Zagreb – Dubrovnik. Zagreb smatra svojim drugim domom. No, po povratku u Dubrovnik, radila je s Đivom Dražićem, privatnim restauratorom, specijalistom za kamen (specijalizirao u Veneciji) na oltarima u dubrovačkim crkvama te na Mauzoleju Račić u Cavtatu, arhitektonskom remek-djelu Ivana Meštrovića. Potom se zaposlila u dubrovačkom Restauratorskom zavodu, specijalizirala se za restauraciju polikromne skulpture te položila stručne ispite u Ministarstvu kulture u Zagrebu. Ipak, slikarstvo je njezin medij, njezina ljubav, pa je, premda radila na restauraciji polikromne skulpture u Restauratorskom zavodu Dubrovnik, slikala. Naslikala je zanimljivu i izvrsnu seriju slika svoga Dubrovnika i izlagala pod nazivom Kantuni od Grada u Galeriji Artur u svibnju mjesecu 2006. godine. Ovdje se ne radi o kantunima na koje bi odmah pomislili (na uglove ulica i trgova u gradu) nego o onome što susrećemo iza tih kantuna prolazeći Dubrovnikom. Naravno, nezaobilazan je Sv. Vlaho kad prolazimo Gradom, tu je i Orlando, Sponza i mnogobrojni golubovi, a zatim velika je radost vidjeti žene u tradicionalnim nošnjama kao što su Konavoke, ljude na Placi, utažiti žeđ na fontani, zaplesati s Linđom, ili se pak diviti pogledu na Gradski porat. Sve su to, rekli bismo, tipični prizori Grada (simboli). Prizori koji su rado zabilježeni fotografskim aparatom.

Baš tu započinje ova slikarska priča. Autorica ih zove „filtriranim fotografijama“, fotografijama koje su prošle kroz više medija, više filtera. Digitalna fotografija obrađuje se u kompjutoru, zatim se printa više puta. Međutim, prolazeći kroz te filtere prvotna fotografija gubi svoje kvalitete, svoju boju, i svoje konture. Sve dok ne dođe u onaj završni medij – slikarski medij koji je pomoću boje i crteža ponovno oživljava. Tad prizor postaje dio slike, on se pretvara u sliku. Crtež ugljenom naglašava crnobijelu gamu boja na slici koju se suprotstavlja naglašenom koloritu pozadine. To su boje ljeta, sunca, mora, rascvjetanih biljaka, ali i žamora ljudi u sezoni, jer je Dubrovnik ipak najljepši ljeti. Isto tako, kao što su ove fotografije prošle kroz više filtera koji su ih istrošili, izblijedili, tako su i ovi tipični prizori Grada (na razglednicama, ilustracijama i brošurama) uhvaćeni često iza istog kantuna, već istrošeni. Ali to je ipak ikonografija grada u kojemu njegovi građani žive, i prizori koji ga čine tako posebnim. A slikarstvo je sredstvo različitih interpretacija tih prizora, slika unutar slike. Jer nikad ne znate na što ćete naići iza Kantuna od Grada. I kasnije je u karijeri Petra naslikala cijele serije Dubrovnika, iz različitih vizura, s različitih očišta, a posebno je dojmljiv prizor Dubrovnika s mačkama na zidiću i pticama.

Nastavit će se

© doc. dr. sc. Enes Quien, prof., Kulturauzagrebu.hr, 2. svibnja 2026.