Piše: Katarina Marić, 29. svibnja 2025.

Rudolf Habeduš Katedralis: Gornji grad (2023), Hrvatska metropola (2021), Kavana Corso (2019), Tiha ulica (2021), Tkalčićeva ulica (2023), Dora Rubido (2021), Transoceanija d.d. (2020), Petrica Kerempuh (2023), Ognjište

Tzv. trivijalnom književnošću (kao pojmom nastalim 20-ih godina 20. stoljeća u njemačkoj znanosti u književnosti – trivialliteratur) skupno su klasificirana i terminologizirana književna djela hipotetske slabije kvalitativnosti od onih iz korpusa tzv. umjetničke literature; ista je upućena masovnoj publici poradi lakše i veće razumljivosti i opće pristupačne jednostavnosti iznošenja ne samo pripovijedanja i pripovjedačkoga stila nego i sama slaganja i iznošenja partikularno-reduktivnoga, bazno light–feel good pravocrtnijega sadržaja (stereotipi, šablone, sheme, kompozicijska predestiniranost, sentimentalizam) odnosno polazne ideje, te je samim tim populistička, konfekcijska i komercijalna. (Tu su mahom spadali petparački / pennydreadful žanrovi: ljubavni romani, pustolovine, horori i vesterni, znanstvena fantastika).

Dugo vremena u takvu se nišu trpao i zapostavljeni, manje poznat književnik Rudolf Habeduš Katedralis (Rudeša Heister /Krapina, 1894 — Zagreb, 1960/) – romanopisac, feljtonist, publicist i dramatičar, no zaslugom i admirabilnim tekućim pothvatom objave svih njegovih književnih djela izdavača Ognjište i suvremenom revalorizacijom u stručnoj javnosti, prosudba o Katedralisovoj važnosti pomalo se mijenja i višedesetljeni dvojben, ignorirajući status bez ozbiljnije posvete odbacuje, odnosno opus mu doživljava eksplicitan otklon od početnoga diskriminatornoga stava (kao uostalom i kompletna supkulturalna trivijalna literatura per se, mahom zahvaljujući postmodernističkoj transgresivnosti i inkluzivnosti).

Redovito objavljujući u zagrebačkim dnevnim i tjednim novinama te časopisima (surađujući i s Marijom Jurić Zagorkom – čije obrasce obilato slijedi u svojim povijesnim romanima i koja ga čak u jednom trenutku proziva za plagijat), kako nastavke romana strukturirane po zakonitostima romana-feljtona, jednako tako i eseje, kritike, impresije, novele, drame, ali i skečeve i dramolete za ondašnji radio u povojima, ostavljajući i vrijedan rukopis upravo o počecima radijskog emitiranja („Rukopis je zanimljiv ponajprije stoga što o početku emitiranja Radio Zagreba, a koji je ishodište ukupne hrvatske radiodifuzije, nema osobitih povijesnih izvora. Radijski arhiv nije sačuvan podjednako, kao što nema ni izvornih tonskih zapisa jer u to vrijeme još nije postojao nosač zvuka prikladnog vremenskog trajanja. U dnevnim novinama tog vremena mogu se naći tek kratke informacije ili programske najave“, Marina Mučalo: Kad sjećanje postane povijest: Slučaj rukopisa Rudolfa Habeduša Katedralisa, 2016), Katedralis bavi se uvijek događajima i ljudima iz zagrebačke gradske (mahom gornjogradske) onodobne osobno snažno doživljene suvremenosti te pogotovo prošlosti – prožete naglašenom, gotovo teatralnom no uvijek toplom nostalgijom za onim prohujalim, živopisno prenesenom atmosferom i melodramatsko-sentimentalističkim lirizmom obilato začinjenim jezičnim arhaizmima.

Dosad su objavljene knjige: Kavana Corso (1924), s temom iz zagrebačkih mondenih krugova 1920-ih; Dora Rubido (1944), posvećena hrvatskoj kazališnoj glumici Nini Vavri, a koja uz dramu Dora Rubido i priču o njenom nastanku, sadrži i piščeva sjećanja na glumicu, kao i preslike njenih pisama upućenih Katedralisu; Hrvatska metropola (1925), zbirka novela (Iz skitničke prošlosti, Kaljuža, Ljubav fra Rafaela Smirne, Sonata jedne prošlosti, Ugovor s vragom); Tiha ulica (1928), „roman iz grada koji umire – historija jedne stare gornjogradske kurije“; Tkalčićeva ulica (1939), „feljtonistička reportaža o malim ljudima iz velikih dana“;  Petrica Kerempuh – Prije sto godina ili Moglo bi se i danas dogoditi – komedija starinskog stila u tri čina (suautor Zvonimir Vukelić), izvedena u HNK-u 1944; Gornji grad – komedija izvedena u HNK-u 1936; Transoceanija d.d. (1925) – satirička drama posvećena „izvjesnim krugovima zagrebačke burze za robu i vrednote“.

Stoga još jednom zaključno valja pozdraviti projekt izdavanja ostavštine multiversatilne osobnosti Rudolfa Habeduša Katedralisa, tog – kako ga naziva Branimir Donat: „posljednjeg nostalgičara malog starinskog svijeta Zagreba i analitičara mentaliteta koji je obitavao pod krovovima Griča i Kaptola“.

© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 29. svibnja 2025.