Piše: Katarina Marić, 2. svibnja 2025.
Bojana Schubert: Priča o jednom Kaju, Srednja Europa, 2021.
Narječje, kao jezična grana s govorima stanovnika određenoga zemljopisnog područja, sastoji se od skupine dijalekata (koji su pak skupine živopisnih i živih, uvijek fluidnih mjesnih govora vrlo navlastite fonetike, morfologije, rječnika…) zajedničkih obilježja, kojima je hijerarhijski nadređeno, dok je samom standardnom, kodificiranom jeziku podređeno. U hrvatskom jeziku postoje tri narječja: štokavsko, čakavsko i kajkavsko. Ono kajkavsko, nazvano prema upitnoj zamjenici kaj, bogato je arhaičnim značajkama u glasovlju, oblicima, sintaksi i leksiku; specifično po diftongaciji i metatoničkom tronaglasnom sustavu, po mnogim je svojim osobinama blisko slovenskom jeziku no ipak sastavno pripada hrvatskom, a nekoć je bilo mnogo raširenije no u suvremenosti.
Upravo o tom narječju – kao u najmanju ruku neobično odabranu glavnome junaku – jednom Kaju, progovara edukativna, popularno-znanstvena slikovnica nakladnika Srednja Europa iz biblioteke Sezam (Srednja Europa za mlade) autorice dr.sc. Bojane Schubert te ilustratora Grge Petrova (tekstualno-likovnog autora distinktivnog crtačkoga stila, potpisnika još jedne inspirativne kajkavske slikovnice napisane na stiliziranom kajkavskom govoru marijabistričkoga kraja, inspirirane lokalnom hrvatskom i slavenskom mitologijom Imbra Houstovnjak, 2024). Autorica uistinu zadivljujuće maštovito zamišlja i spretno metodološki osmišljava i djeci (a i odraslima) uz pomoć nadasve ljupkih i efektnih ilustracija prezentira sjeverozapadnu Hrvatsku kao livadu punu cvijeća, a njene mjesne govore kao mirisne cvjetove nazvane: varaždinčice, međimurčice, zagorčice, posavčice, podravčice, gorančice, turopoljčice, sutlančice, pri čemu na kajkavskoj cvjetnoj livadi u 16. stoljeću niče stablo nazvano Kaj – zapravo kajkavski pisani književni jezik. „Marom mnogih kajkavaca i kajkavoljubaca, Kaj je rastao i bujao od šesnaestog do devetnaestog stoljeća, širio svoje grane i pružao se uvis.“
U svojoj osebujnoj knjižici-slikovnici Schubert tako opisuje razne osobnosti koje su obilježile svoje područje: astronomiju i astrologiju (Franjo Josip Kosednar (18.st.)), veterinarstvo (Josipa Oršić (?-1778), Aleksa Vancaš (1808-1884)), matematiku (Mihalj Šilobod Bolšić (1724-1787)), gramatiku (npr. Ivan Vitković (1738-1790),…), medicinu (Ivan Krstitelj Lalangue (1743-1799)), bonton (Juraj Mulih (1694-1754)), književnost (kroz pjesmarice, prozu, dramska djela, igrokaze i prijevode svjetski poznatih književnih djela, npr. Tituš Brezovački (1757-1805), Pavao Štoos (1806-1862)…), leksikografiju (Juraj Habdelić (1609-1678), Ivan Belostenec (1594-1675), Andrija Jambrešić (1706-1758), Franjo Sušnik (1686-1739), Adam Patačić (1716-1784)), gospodarstvo (Ludwig Mitterpacher (1734-1814)), pravo (kroz kronike, statute, urbare – Ivanuš Pergošić (?-1592), Imbrih Domin (1776-1848)), ali i kasnije književnike koji uz štokavsko, u svojim djelima obilato koriste i kajkavsko narječje (Miroslav Krleža, August Šenoa, Fran Galović, Dragutin Domjanić, Slavko Kolar, Antun Gustav Matoš…), spominjući putem i mnoga eponimna djela kao što su Temelji horvatskog jezika (1779), Navuk od svilneh kukcev (1823), Način jabuke zemeljske saditi (1788), Kratek navuk od meštrije pupkorezne (1777), Decretum (1574), Aritmetika horvatska (1758), Občinski živinvračitel (1839), Cisio aliti planetna kniga (1787). Također je obogaćuje autentičnim kajkavskim izrazima, odnosno tumačem manje poznatih izraza, čak i drevnim epidemiološkim savjetima, kuriozitetnim nazivima horoskopskih znakova, mjeseca u godini i padeža te simpatičnom a preglednom poviješću kajkavskoga književnog jezika.
Slikovnica na najbolji mogući način, usto i metodološko-metodički i pedagoški, promovira hrvatsko jezično naslijeđe, s eksplicitnom porukom o važnosti očuvanja i njege vlastite kulturne baštine i to na mladima prijemčiv i razonodan način, te prepoznavši njenu važnost, Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo ju je kao dodatni nastavno-obrazovni materijal i praktično pomagalo u nastavi hrvatskoga jezika za predmet Hrvatski jezik u 5. razredu osnovnih škola. Bilo bi idealno da se objave i nastavci za preostala dva narječja pa da se Priča o jednom Kaju trajno ugnijezdi i smjesti u komplet nadasve važne i nezamjenjive buduće jezične trilogije.
© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 2. svibnja 2025.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.