Piše: Katarina Marić, 28. kolovoza 2025.

Ljubo Brgić: Djeca s plavoga Jadrana (2024), Sunce i more (2024), Biserka (2017), Zgode maloga patuljka Palčića (2020), Ognjište

U misiji prezervacije i promocije kulturalno vrijednih raritetnih djela manje poznatih književnika domaće pisane literature, unikatan izdavač Ognjište u već uvriježeno visokokvalitetnim, modernim, znalački opremljenim izdanjima predstavio je i četiri djela Ljube Brgića (1900–1969), istarskog prozaika (pripovijetke Naše selo, igrokazi Lutke, Ciklama, Postolar i vrag, Snjeguljica, Začarani krug, Snopovi sunčanih zraka…), pjesnika (zbirke Moja djeca, Glasi starine i crlene zemlje) ali i etnografa (priređivač važnog priručnika Rukovođ za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (etnografiji) prema Osnovi dra Ante Radića, 1944., s dodanim upitnicama za pojedine aspekte seljačke kulture poput oraćih sprava, pčelarstva ili muzikologije). Priče, poeziju i prosvjetno-pedagoške članke objavljivao je i po brojnim časopisima (Slovenski narod, Primorski novi list, Kolo ili Mali Istranin – u kojem su, primjerice, u god VIII, studeni 1936. broj 3 izdane Brgićeve pjesme Kasna jesen i Magarac te priča Sveti Nikola: chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://ino.unipu.hr/data/istranin/1936/8_3.pdf; u god VIII, ožujak 1937. broj 7, objavljena pjesma Proljeće u šumi i pričica Proljeće se bliža: chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://ino.unipu.hr/data/istranin/1937/8_7.pdf; odnosno u god IX, veljača 1938. broj 6 pjesme Spava cvijeće i Carić-palčić te priče Umišljeni bolesnik i Mlado magare: chrome-extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https://ino.unipu.hr/data/istranin/1938/9_6.pdf ).

Književna djela zavičajno-autobiografskoga su mu prosedea, locirana u rodnu Istru, te pružaju uvid u jednostavan, autentičan ruralni život s početka 20. stoljeća iz dječjeg očišta, iznoseći pastoralne slike onog tradicijskog, iskonskog, kulturološki iščezavajućeg (predočavajući brojne pomorske vještine i znanja, podučavajući novim neznanim terminima, prikazujući lokalne običajnosti poput paljenja ivanjskih krijesova, uvlačeći čitatelje u lijepe slike narodne starine poput one o baki i njenom stadu, dječjih igara ili obrocima šparoga i trešanja kao vrhunskih poslastica te ljepota prirode) – nešto više u pripovijetkama realističkog oblikovanja (Djeca s plavoga Jadrana, Sunce i more), ali i u onima bajkovita okružja (Biserka, Zgode maloga patuljka Palčića). Pokatkad pritom podsjeća na slovenske književnike Prežihova Voranca (1893–1950) i znane mu autobiografske crtice Đurđice (Solzice, 1949.) ili Francea Bevka (1890–1970) čije kod nas prevedene Dječje godine (Otroška leta, 1949.) i Godine samoće (Otroci samote, 1963.), također (no s bogatijom etičkom i deskriptivno-lirskom notom) opisuju kako socijalne tako i čarobne trenutke djetinjstva rečenoga razdoblja. „A dani, Božji, pravi Božji dani! Sunce danju milo grije, a noći tihe i vedre. Vedre, da se u njima okupaš, pa tek kada mjesec prospe svoju srmu, da zagrliš od radosti cijeli svijet i Bogu zahvališ za dobro i za zlo!“ (Sunce i more, str. 70) ili „Ljuti sjevernjak popustio i nestao: južnjak začeo tiho, tihano piriti, a novo sunce dobilo veću snagu, pa grije milo, toplo i, kanda, u sve ulijeva novu snagu i donaša nove radosti.“ (Zgode maloga patuljka Palčića, str. 93).

Takve ljupke prizore sjajno nadopunjuju uvijek pomno odabrane naslovnice i opreme knjiga od strane grafičke urednice Lovorke Dragun Mirković – Zgode maloga patuljka Palčića tako donose vrhunsku naslovnicu s ilustracijom Andrije Maurovića, halugičastu priču o vilinskom podmečetu Biserku krasi kako evocirana krljušt u priči spominjane vile pomorkinje / sirene, jednako tako ilustracija s čestitke ili razglednice znamenitog viktorijanskog tvorca papirnatih efemera i pop-up slikovnica Ernesta Nistera (1841–1906), dok Djecu s plavoga Jadrana opremaju fragmenti dviju slika istaknutoga finskog umjetnika zlatnog doba Alberta Gustafa Aristidesa Edelfelta (1854–1905): Dječaci se igraju na obali (1884.) i Dva dječaka na trupcu (1884.), uvijek nanovo naglašavajući sve ono Lijepo i Dobro što vrijedi spašavati od zaborava.

© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 28. kolovoza 2025.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija