Putovanje mitskom kulturnom baštinom

Piše: Katarina Marić, 18. veljače 2025.

dr.sc. Ivor Altaras Penda: Sveti vrhovi hrvatskih planina, HPD Zagreb-Matica, 2021.

Planinarske obilaznice ili transverzale kao odredišta na planini povezana smislenom putanjom, čiji se obilazak potvrđuje bilo fotografijama in situ, bilo pak otiscima žigova smještenih na kontrolnim točkama/odredištima obilaznica u svojevrsnu knjižicu/dnevnik konkretne obilaznice, danas u Hrvatskoj statistički broje više od 150 lokacija, iako mnoge više niti nisu u funkciji. Jedna od njih je i kulturološko-mitološka obilaznica Sveti vrhovi hrvatskih planina, a sadrži čak 32 kontrolne točke po čitavoj Hrvatskoj, mahom u Dalmaciji. Autor iste, također potpisnik još triju obilaznica (Abeceda hrvatskih vrhova, 4 godišnja doba na Puntijarki i Crni vrhovi Hrvatske), polimat je i homo universalis Ivor Altaras Penda, doktor znanosti s društveno-humanističkih područja (sociologije, politologije i filozofije) ali i poslovne i financijske analize (stekao MBA, međunarodni certifikat za analizu financijskih tržišta, te položio brokerski ispit pri HANFA-i), kao i u području gospodarske diplomacije, koji ujedno kao izvanredni profesor predaje raznovrsne kolegije na Sveučilištu Libertas i na visokoj poslovnoj školi RRiF, a zapravo je i strastveni planinar, licencirani vodič planinarske službe HPS-a i turističko-planinarski vodič Saveza gorskih vodiča Hrvatske.

Najveća vrijednost dnevnika obilaznice Sveti vrhovi hrvatskih planina činjenica je da ni u jednom trenutku nije puko denotativna, nego radije konotativna, odnosno pršti informativnim kuriozitetima o vrhovima hrvatskih planina koji ulaze na njenu rutu – specificirano onima koji u nazivu odnosno toponimsko-topografskom kontekstu nose nazivlja kako kršćanskih svetaca, tako i onog starijeg sloja slavenskog mitsko-svetim nadahnutog, holotropskog svjetonazora i njegovih božanstava. Na mjestima gdje nije došlo do asimilacije, transformacije ili redukcije kao posljedice pokrštavanja te je Perun postao sv. Ilija, Veles sv. Vlaho, Sventovid sv. Vid ili Jarilo sv. Juraj primjerice, još uvijek proviruje divlja i netaknuta, autentična i harmonična interakcija s ovim žilavim i prkosno preživljavajućim fizičkim mjestima, Katičićevom terminologijom, „naše stare vjere“. Tako imamo biokovski Sutvid i Veliki Troglav, međimurski Mohokos ili Perunsko na brdu Perun itd.

Sam koncept svetosti, u srži svih animističkih drevnih kultura, i uopće udivljenja svijetom te poštovanja istog u svim njegovim manifestnim formama, obrađeni su i u ponekim sjajnim dokumentarcima – bilo onima koji progovaraju o do danas zadržanim purilnim svjetonazorima autohtonih naroda kao što je Razmišljajući poput planine (Thinking like a Mountain) Alexandera Hicka („…aruačanskog pogleda na svijet – od tog dubokog kozmologijskog, animističkog, multi-naturalističkog, gotovo antropomorfističkog indijanskog perspektivizma, koji smatra da je svaka životna forma i pojavnost obdarena dušom te da posljedično ima vlastitu svjesnost i pogled na stvari odnosno perspektivu, pa tako i sama planina…“; https://www.filmovi.klasika.hr/index.php?p=article&id=3043) ili pak o iznimnim pojedincima kao što je onaj o santa pazzia penjaču Alpinist (The Alpinist) Petera Mortimera i Nicka Rosena („…Penjanje je za njega najčišća forma transcendencije – nobilitas entitatis, prepuštenost božanskom flowu, Hopi-kokopelijevsko „vrtlarenje duše“; ispunjenje onog što Jung naziva transcendentalnom funkcijom – svojevrsnom moralnom obvezom življenja onog što nas u nutrini nezajažljivo pokreće. Za Leclerca, to je nesporno Planina – ne samo njena fizička savladivost do kulminativne vršne točke, nego i jednako tako simbolička transpozicija kao mitemske osi i središta svijeta – spiritualnog, eshatološkog, hijerofanijskog. Sam bivajući u stanju dječji netaknute, ljupke bezazlenosti, divlje duševnosti kao ultimativnog blagodarja samoće u prirodi, ekstraordinarni ekscentrik, nesporno začudna i raritetna osobnost, Leclerc stoga stoji kao ikonografski simbol svjetlokaznog, visokoetičnog života…“; https://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=3215).

Uzme li se u obzir sve rečeno, svakako je ne samo za podržati nego i kao nešto iznimno logično za prepoznati autorova (koji i na fakultetu na kojem predaje organizira planinarske izlete za studente kao slobodnu aktivnost) stremljenja i ideje o razrađenijem uključivanju planinarstva kao potentne turističke grane domaće budućnosti – i to ne samo vezano uz tzv. aktivni/pustolovni/sportski turizam, nego i šire – svijetao primjer svakako je mitski park i staza Trebišća–Perun na obroncima Učke, koji povezuje i selo Rodik u Sloveniji te u sretnom spoju netaknute prirode i tradicionalne arhitekture nudi jedinstveno putovanje mitskom kulturnom baštinom. Već je i ova dnevnična forma dr.sc. Altarasa Pende prvi korak ka istom, kao i ka razotkrivanju potisnutih, omalovaženih i pejoratiziranih, zakopanih duhova prošlosti čija je moć pri ponovnom pojavljivanju i izranjanju dokaz vlastite neuništivosti kroz stoljeća.