Piše: Katarina Marić, 1. kolovoza 2025.
Dara Korniy: Čarobna bića u ukrajinskom mitu: čarobna zla bića (Charivni istoty ukrayinsʹkoho mifu. Dukhy-shkidnyky / Чарівні істоти українського міфу. Духи-шкідники), prevoditeljica Dariya Pavlešen, Stanek d.o.o., 2024.
Postoje mjesta koja kao da čuvaju priče tisućama godina i pronose slojeve i slojeve postojanja davno prije našeg doba. Kamenje pamti topline najarhaičnijih izlazaka sunca. Voda pronosi drevne pjesme. Litice svjedoče bezbrojnim pjenjenjima mora. Šumarci šapuću o nevinijim vremenima u kojima su ljudi poznavali nemušti govor. Takav fiksirani, svojevrsni eliadeovski arhetipski ciklički vrijeme-prostor, koji romoni o naravi božanskog, poput kakve megalitske ornamentistične petroglifne rezbarije, međutim, u suvremenosti više ne zadržava takva pohranjena/očuvana fosilizirana sjećanja mitologije, pretvarajući je radije u fleksibilnu, fluidnu, perpetualno nastajajuću tvorevinu, s tendencijom aktualiziranja, preispitivanja i revaloriziranja tradicijski formativnih duhovnih vrijednosti, uspoređujući je s u sigurnu luku usidrenim brodom, čija je prava priroda ipak namijenjena plovidbi kroz mora i svjetove, sažimajući je na puko arbitrarno predznanstveno/praznovjerno mišljenje primitivnih nam predaka. Takva tiha ali radikalna promjena percepcijskog modela mitopoetske valorizacije parcijalno je ponukala ukrajinsku kraljicu fantasyja, kako joj od milja tepaju kod kuće, ali i u inozemstvu, Daru Korniy na objavljivanje tri knjige o čarobnim bićima ukrajinskog folklora: domaćim čuvarima ognjišta, šumskim entitetima te zlim bićima, pri čemu je kod nas od strane izdavača Stanek d.o.o. (koji i inače objavljuje hvalevrijedne knjige o mitologijama diljem svijeta: Vikinške narodne pripovijetke i bajke, Nordijski mitovi i pripovijetke, Grčki mitovi i pripovijetke, Keltski mitovi i pripovijetke) i prevoditeljice Darije Pavlešen, objavljena potonja (nadajmo se da će biti i dvije prethodne).
U njoj spisateljica istražuje živopisnu protoukrajinsku predkršćansku baštinu prenapučenu imaginacijski proliferantnim opominjateljima i čuvarima i ethosa i etnosa, no počesto kroz medijevalnu dvojevjernu prizmu (evidentno na primjeru bestijaliziranoga Vraga kao kršćanske pojavnosti, a koji se u pučkom viđenju često javlja kao lik blizak čovjeku, odnosno kao njegov pomagač u raznim poslovima i radnjama, koji nije pretjerano inteligentan te ga se često može nadmudriti – kao svojevrsni kristijanizirani postpoganski entitet). Njeni nastavatelji niže, demonološke sfere (nasuprotne onoj višoj, panteonskoj) tako među ostalima bivaju Kumelgan (inačica domaćeg vidovine) koji pustoši polja u formi vranca; Babaj (svojevrsna neodoljiva sila poput hipnotički dozivajućega glasa koji prozvane odvodi u nepoznato iz norveškog folklora ili poznatijeg Hamelinskog frulaša, a što je inicijalni motiv i recentnog filma Trenutak nestajanja / Weapons Zacha Creggera) čija slina zanijemi i paralizira nevaljalo dijete; Noćnica (ekvivalent domaćim Mrakima) koja se uvlači u dječje rublje te se ono mora pokupiti prije mraka da se one integrirane u istom ne bi uvukle u kuću i donijele nevolje ili Perelesnik (kojim je inspiriran i sam Petar Pan, a znan iz filma Lisova pisnya 1961 Viktora Ivčenka u imortalizirajućoj interpretaciji Valerija Kvitke: https://www.filmovi.hr/index.php?p=article&id=3392) kao leteća opsjena transformirana u povjetarac; dok se personificirane bolesti prenose rijekom, prte na leđima i slično (kod nas o tom piše Šenoa u Kuginoj kući; a motiv pučkog viđenja kuge sjajno se obrađuje u remekdjelu NovemberRainera Sarneta iz 2017).
Time Korniy itekako umješno pronosi staroslavenski identitet, šarolike, bogate, koloritne praukrajinske mitove i simbole, rezultat tisućljetnih prožimanja istočnih i zapadnih kulturalnih nanosa konfiguriranih pod okriljem kršćanske ali i bizantske tradicije, pažljivo otkapajući naslage vremena i utjecaja kako bi se maksimalno približila izvornosti iskaza, očuvanog strukturno-kazivalački i otkrivajućeg u uvijek novim slojevima značenja nekim novim gladnim očima i žednim ušima, hodočasnicima onih mjesta koja strpljivo i ustrajno pamte, čekajući.
© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 1. kolovoza 2025.