Novovjekovna hrvatska povijest

Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 2. ožujka 2026.

U početku bijaše kraljevstvo – Izložba u povodu 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. listopada 2025. – 15. ožujka 2026., 7. dio

Na drugom katu Klovićevih dvora postavljena je novovjekovna hrvatska povijest: od renesansnog 15. stoljeća, manirističkog 16. stoljeća, preko baroknoga 17. i 18. stoljeća, obilatoga 19. stoljeća, sve do moderne povijesti 20. stoljeća, završno s prvom samostalnom, slobodnom i neovisnom Republikom Hrvatskom: od priznanja do pobjede u Domovinskom ratu, završno s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, izloženom u vitrini Ustavom Republike Hrvatske. Na izlasku i odlasku preko stropa nas ispraćuje crvena traka na kojoj piše: „Dok je srca, bit će i Kroacije“ (A. G. Matoš).

Počinje s mnogim dokumentima i artefaktima o Frankopanima, neokrunjenim kraljevima, moćnoj hrvatskoj plemićkoj obitelji. Tu je Vinodolski zakon iz 16. stoljeća, nekoliko kraljevskih dokumenata, pa Drugi Vrbnički misal iz 1462. godine; Frankopanski brevijar (1518.) i nadgrobna ploča člana obitelji Frankopan.

Veliko poglavlje otvara slika Otona Ivekovića Vivat Rex (Živio kralj). Hrvatska nije jedinstveni prostor od 1500. do 1700. Sjeverna Slavonija i istočni dio savsko-dravskog međurječja dio su Zemalja Krune svetog Stjepana, Dalmacija je pod vlašću Venecije, a Dubrovačka Republika nastavlja samostalnim putem uz simbolično priznanje ugarsko-hrvatskih vladara. Istra je podijeljena između Venecije i Svetoga Rimskog Carstva, s lavom sv. Marka u gradovima uz obalu i carskim orlom u kaštelima u unutrašnjosti poluotoka. Rastući pritisak Turaka, koji jača nakon pada Bosanskog Kraljevstva 1463., vodi prema ekonomskom slomu i masovnoj emigraciji puka i plemstva prema sigurnijim krajevima. Katastrofalan poraz u bici s Turcima na Krbavskom polju 1493. godine, gdje je izginuo „cvijet hrvatskog plemstva“ i gdje su pobijeđenima rezane glave i nosovi, zbio se samo godinu dana nakon Kolumbovog otkrića Amerike.

Za Hrvatsku je to početak dugog razdoblja demografskoga i ekonomskog nazadovanja u odnosu na ostatak Europe. Ustalili su se pojmovi „ostaci ostataka“ (reliquiae reliquiarum), „predziđe kršćanstva“ (antemurale Christianitatis) i „željezno doba“ (saeculum ferreum). Pisci Marko Marulić, Hanibal Lucić, Juraj Šižgorić, Petar Zoranić i drugi svojim književnim djelima ilustriraju tmurnu političku i društvenu stvarnost. Posljednje uporište u Dalmaciji je Klis, koji usprkos junačkom otporu Petra Kružića i njegovih senjskih uskoka naposljetku pada u turske ruke (1537.). Strašan poraz od Turaka Hrvati i Ugri doživljavaju u Mohačkoj bitci 1526. godine. Hrvatski sabor na zajedanju u Cetingradu 1527. izabire novoga kralja Ferdinanda Habsburškog. Međutim, na zasebnom saboru plemstvo Kraljevine Slavonije diže se na stranu Ivana Zapolje, i to je povod za novi građanski rat. U njemu stradava i Krsto Frankopan. Kaos koji prati dinastijske borbe koriste Turci koji osvajaju grad za gradom: Knin pada 1522. godine. Iste će godine na carskom saboru u Nürnbergu Bernardin Frankopan izreći svoj poznati govor za Hrvatsku. Ova je izložba rijetka prilika da tiskani primjerak govora vidimo u Hrvatskoj.

Francuski kralj Françoise I. (Franjo I.) ratuje u Italiji protiv cara Svetoga Rimskog Carstva Njemačkog Naroda i španjolskog kralja Karla V. Carske čete, 30 tisuća plaćenih ubojica, 1527. godine osvajaju, pljačkaju i siluju sve što hoda u papinskom Rimu, čime završava zlatno doba renesanse i počinje razdoblje manirizma. Pokret Reformacije Martina Luthera u Njemačkoj podijelit će naš kontinent na sjeverni, dominantno protestantski, i južni, katolički dio. Engleska Henrika VIII. ide svojim putem raskidajući s Papom. Vjerski ratovi koji razdiru Europu trajat će cijelo stoljeće. Na izložbi su grafički portreti Ferdinanda I. i Karla V. Habsburškog šibenskog grafičara Martina Rote Kolunića (1548/1550–1582), šahovska garnitura od polikromne bjelokosti pohranjene u Muzeju Mimara, te slika i oružje korišteno u bitkama protiv Turaka, i tursko oružje, kao i kršćansko i tursko oružje korišteno u slavnoj pomorskoj bici kod Lepanta 1571., u kojoj je kršćanska flota pod zapovjedništvom don Juana de Austrije pobijedila tursku flotu. Posljednja je to pomorska bitka na vesla bez topova.

Na izložbi su u vitrinama bodeži, mačevi, buzdovani, koplja, kremenjače i štitovi kojim su se kršćanski i turski vojnici i mornari ubijali. Od 300-tinjak brodova Svete Lige, nekoliko galija dali su i Split, Trogir (pod zapovjedništvom Trogiranina Koriolana Ćipika), Krk, Cres, Rab, Korčula, Šibenik, Hvar, Kotor i Dubrovnik. Prve turske provale na hrvatske prostore zabilježene su već početkom 15. stoljeća, kada su 1402. godine opljačkali posjede cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Topuskom, 1418. i srednje Pounje. Nakon smrti kralja Matijaša Korvina 1490. godine na prijestolje je došao Vladislav II. Jagelović. Ban Petar Berislavić 1513. godine odnio je pobjedu kod Dubice, više puta je prodirao do Jajca, dok nije poginuo 1520. kod Plješivice. Pad Beograda 1521. otvorio je Turcima vrata Panonije, a pad Knina, Skradina i Drniša 1522. razbio je obranu Dalmacije. Godine 1526. Turci su pod Sulejmanom Veličanstvenim osvojili niz slavonskih gradova, a 29. kolovoza nanijeli su težak poraz kršćanskoj vojsci kod Mohača u južnoj Mađarskoj, gdje je poginuo i kralj Ludovik II. Jagelović. Godine 1532. Sulejman Veličanstveni je s vojskom krenuo na sam Beč, a na putu su napali utvrdu Kiseg koju je branio Nikola Jurišić.

Godina 1566. ostala je zapamćena po junačkoj obrani Sigeta pod vodstvom Nikole IV. Šubića Zrinskog. Braneći grad, Zrinski je štitio pristup Međimurju i zapadnoj Ugarskoj. Opsadu je vodio sam sultan Sulejman Veličanstveni s oko 80 tisuća vojnika, nasuprot 2500 branitelja. Opsada je počela 5. kolovoza i završila 7. rujna, kada je Zrinski poginuo u junačkom jurišu. Na izložbi su i pisma, vapaji branitelja Siska vladarima da im pošalju pomoć u ljudstvu, hrani, piću, oružju i municiji, da su pri kraja snaga. 1591. godine Hasan-paša opsjeo je Sisak, ali nije uspio zauzeti grad. Hasan-paša osvojio je Bihać, a treća opsada Siska počela je 14. lipnja 1593. Branili su ga Matija Fintić i Blaž Đurak. Branitelji su izdržali i pobijedili, i to je jedna od vrlo rijetkih pobjeda hrvatskih branitelja protiv turske najezde. Nakon 1606. formalno je mirno razdoblje, ali ubrzo su se nastavile borbe i bitke protiv turske najezde. Godine 1645. Osmansko Carstvo napalo je Mletačku Republiku zbog Krete. Iz Bosne su napadali Dalmaciju, no Mlečani su uskočili upomoć i osvojili više utvrda, uključujući Klis. Organizirali su vojne čete od lokalnih uskoka i hajduka. Istaknuli su se zapovjednici poput Ilije Smiljanića, Vuka Mandušića i Stojana Jankovića.

Od 1647. godine značajnu ulogu u obrani Hrvatske od Turaka imali su Nikola i Petar Zrinski. Nikola je osvojio Pečuh i spalio Sulejmanov most kod Osijeka 1664. godine. Nikola Zrinski je poginuo u lovu na vepra 1664. godine. Njegovu ulogu preuzeo je njegov brat Petar, uz šurjaka Frana Krstu Frankopana i Petrovu suprugu Katarinu. Tražili su pomoć od Francuske, Venecije i Poljske, a kada nisu uspjeli, 1670. obratili su se Osmanlijama nudeći vazalstvo. Bečki dvor ih je nadzirao, a kada su im Turci odbili savez, uhićeni su, utamničeni, i optuženi za veleizdaju. Petar i Fran Krsto zatražili su oprost od cara Leopolda I., odbijeni su te pogubljeni 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neuestadt). Godine 1683. Turci ponovo poduzimaju pohod na Beč. Nakon dvomjesečne opsade Turci su 12. rujna poraženi zahvaljujući združenim snagama pod vodstvom poljskoga kralja Jana III. Sobjeskog.