U izdanju Hena Com objavljen je novi distopijski roman Davora Špišića Vuk na snijegu.

Godina je 2035. u ekonomski iscrpljenoj, postpandemijskoj, osiromašenoj Hrvatskoj, pogođenoj vojnim udarom i posljedičnom diktaturom. Otac Danko i sin Vuk jedan od drugoga kriju koliko je malo potrebno da dotaknu dno, praćeni brižnom sjenom mrtve supruge i majke, i rijetkim prijateljima kod kojih se ljudskost ipak još ne računa u brojčanom iznosu. A onda se iznenada u njihovim životima pojavljuje mladi izbjeglica iz Sirije i dno će, ovisno o perspektivi, biti izbjegnuto, ili će brzina putanje samo dobiti na akceleraciji…

Jasno, žanr je distopijski, no sve je to samo pozornica na koju Davor Špišić postavlja pojedince koji nastoje preživjeti, i eto nas na terenu međuljudskih, prije svega obiteljskih odnosa, koje kao pisac najbolje poznaje. Odnos oca i sina tinejdžera, ljubav i brižnost, borba za egzistenciju, a svega toga ima u ovome romanu, univerzalni su motivi kojima Špišić dopunjava svoje priče, koje se uvijek baziraju i na plemenitoj angažiranosti. Jer tu je i tema odnosa prema drugima i drukčijima, koja će zapaliti ionako uzavrele odnose oca i sina, što će roman usmjeriti u pravcu onoga u čijem je središtu pojedinac koji se, osim s vanjskim, mora boriti i sa svojim privatnim dvojbama i demonima. Na taj način Špišić usložnjava roman, a žanr koristi kao alat pomoću kojeg razvija i mijenja svoje likove, postavlja ih u situacije u kojima se moraju preispitati, riskirati, odnosno odbaciti toplo krzno koje je ponekad utočište, ali vrlo često i prokletstvo.

Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. u Osijeku. Za svoje drame dosad je već pet puta dobio Nagradu Marin Držić, kao i brojne festivalske kazališne nagrade. Izvođene su u mnogim hrvatskim kazalištima i u inozemstvu, na radiju i televiziji, a objavljene u knjigama Predigre, Raj bez fajrunta i Berlin, Charlie. Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone TV-serije Počivali u miru (Ring produkcija I HTV, 2018). U suautorstvu s D. Topićem objavio je 1992. godine publicističku prozu Slavonska krv, a 1994. zbirku kolumni Svlačenje smrada u izdavačkoj kući Meandar. Trbuhozborci, prozni hibrid ratne reportaže, kolumne i političkog komentara, izašli su 1997. u izdanju Meandra. Godine 2002. objavljena mu je zbirka horor-priča Kuke za šunke (Znanje), a 2004. godine roman Koljivo, kojim je osvojio nagradu V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman. Roman Ples s mladom, također u izdanju V.B.Z.-a, izlazi mu 2006. godine, 2011. roman Samovar (Algoritam), a 2019. godine u izdanju Hene com roman Košer.