Muzej Mimara pozvao je svoje posjetitelje da virtualnim putem pogledaju aktualne izložbe i zbirke te prošeću kroz muzej uz pogled od 360°.

Muzej nudi mogućnost razgledavanja više od dvadeset zbirki u svojem postavu od Starih civilizacija, Talijanskog slikarstva do Keramike iz razdoblja dinastije Song.

O povijesti Muzeja Mimara:

Fundus muzeja čini nekoć privatna zbirka umjetnina kolekcionara Ante Topića Mimare (1898 – 1987) koju je on darovao u trajno vlasništvo hrvatskom narodu, pod uvjetom da se uredi prostor za njeno stalno izlaganje. Fundus se proširuje novim akvizicijama. Uvjeti darovnice utvrđeni su ugovorom između Ante Topića Mimare i Republike Hrvatske od 6. listopada 1973. i dodatkom tome ugovoru od 29. listopada 1986. godine.

Prvobitno je planirano trajno smjestiti Mimarinu zbirku u zgradi bivšeg isusovačkog samostana na zagrebačkom Gornjem gradu, Jezuitski trg 4. No, nakon arhitektonske preinake, ta je zgrada – ispočetka imenovana kao Muzejski prostor, a danas poznata kao Galerija “Klovićevi dvori” – dobila galerijsku namjenu: u njoj se organiziraju veće inozemne i domaće posudbene izložbe. Polovicom 80-ih godina, Hrvatski Sabor i Skupština grada Zagreba donose odluku da se Mimarina zbirka umjetnina trajno smjesti u središnjem dijelu gimnazijskog kompleksa na Rooseveltovu trgu 5 u Zagrebu, u kojem su do tada djelovale I. i IV. gimnazija i da se taj prostor adaptira za muzejske potrebe, što je izvršeno od 1985. do 1987. g.

Godine 1985. Zakon o Muzejsko-galerijskom centru određuje da Muzej Mimara radi u sastavu Muzejsko-galerijskog centra, sa sjedištem na Jezuitskom trgu 4, zajedno s Muzejskim prostorom, kasnije preimenovanim u Galeriju “Klovićevi dvori”. Godine 1998. Zakonom o muzejima prestaje Muzejsko-galerijski centar koji se dijeli na dvije samostalne javne ustanove i ravnopravne sljednike: na Muzej Mimara i na Galeriju “Klovićevi dvori”. Upisom u sudski registar kod Trgovačkog suda u Zagrebu, Muzej Mimara djeluje kao samostalna javna ustanova od 9. veljače 1999. godine.