U izdanju Hrvatskog fotografskog centra objavljena je knjiga fotografija Kristalno nebo autora Luke Mjede.

Iako to široj javnosti nije poznato, arhitektura je tema kojom se Luka Mjeda dosljedno bavi još od 1984. godine. Snima je kudgod ga njegova putovanja odvedu i kadgod na nju reagira njegov fotografski živac. Arhitektura je disciplina koja s onu strane podjele na umjetničko i tehničko, duhovno i pragmatično, najtrajnije, a po mnogima i najtočnije, unutar svake epohe odražava suvremeni historijski diskurs cjelokupnog ljudskog saznanja i odnosa prema okruženju. Povijesne civilizacije prosuđuju se kroz složenost arhitektonskih zamisli koje su realizirale, a danas se iskazivanje političke i ekonomske moći te sukladna razina tehnološkog standarda manifestira ekstravagantnošću skylinea metropola. Svaki metar kojeg suvremeni tornjevi osvoje u bespoštednoj trci prema nebu prati se na globalnoj razini. Opsesiju ljudskog roda prema građevinama koje strše u nebo, opirući se univerzalnom kozmičkom zakonu gravitacije što regulira sve – od sudbine svemira do ljudske fiziologije, lako je protumačiti onim prkosnim, suštinski ljudskim kapacitetom razuma i volje koji se opire kozmičkom poretku, uvijek teži nadići svoje granice i stremi uvis prema nebesima kao neuhvatljivom horizontu duhovne i fizičke stvarnosti.