Piše: Josipa Marenić, 14. travnja 2026. 

Miroslav Sekulić Struja: Petar & Liza, Naklada Fibra, 2025.

Za ljubitelje stripa, Naklada Fibra nikako nije novost – pomno se prate njezina znalački odabrana izdanja. Urednik besprijekornog ukusa i dobre intuicije, Marko Šunjić priredio je za hrvatsku publiku nesvakidašnje i začudno djelo. Riječ je o stripu Petar & Liza koji je posljedica impresivnog i dugotrajnog rada Miroslava Sekulića Struje. Originalno, ovaj crtani roman prvo je preveden i objavljen u Francuskoj u Actes Sudu, gdje je zadobio velike pohvale kritičara i pažnju publike.

Petar & Liza jedan je od onih stripova koje onog momenta kada otvoriš, znaš da je riječ o nečem posebnom. Onima koji tek planiraju uzeti strip u ruke savjetovala bih da prvo prate narativ, a kasnije se vrate na početak i detaljno prouče vizualni dio, jer se ima što proučiti. O Miroslavu Sekuliću Struji nećete pronaći puno osobnih podataka, ali oni su i manje važni, bitniji je njegov rad. Ipak, za opću orijentaciju, evo nekoliko biografskih crtica. Rođen je 1976. Do svoje šeste godine živio je u Rijeci, kasnije i u Zagrebu, naposljetku se preselio u Pariz u kojem danas živi i stvaralački djeluje. Samouki je slikar, iako radi i izlaže samostalna djela, a nekoć se bavio slikanjem murala. Strip odnosno grafički roman mu je ishodište i plodno tlo, jer u njemu do izražaja dolazi njegova dvostruka sposobnost artikuliranja narativa kroz riječi i slike. U njegovu radu neki vide odjeke Georga Grosza i Otta Dixa, ali i Douaniera Rousseaua. Iako je samouki slikar, kod njega je prisutan visok stupanj likovnog senzibiliteta, pismenosti i kulture. Ponekad mu se u rješenjima nazire aluzija na rad René Magrittea, Davida Hockneya, L. S. Lowrya, a ponekad i na naivnu umjetnost. Međutim prije svega kod Miroslava Sekulića Struje dominira ubojita doza posvećenosti i originalnosti.

Iako je riječ o jedinstvenom djelu, moguće je provizorno podijeliti Petra & Lizu u dva dijela: Petar prije  Lize i Petar s Lizom. Fabula nas kroz regresiju vodi Petrovim sjećanjima. U prvom dijelu zatječemo Petra u vojsci, zatim kako izlazi iz nje vraćajući se u urbano područje kojem je izabrao pripadati, ali se u njega ne uklapa u potpunosti, iako posjećuje alternativna mjesta gdje se okupljaju njegovi vršnjaci. Iako je oko Petra sve nemirno, on ostaje miran, tih i usredotočen. On je lutalica silom prilika, a ne zato što mu se to toliko sviđa. Nema nikakvu egzistencijalnu sigurnost i prilično se muči. Usprkos brojnim ljudima koji ga okružuju, ipak mu je važna samo nekolicina. Usprkos onome što mu socijalno okruženje želi nametnuti kao vrijednost, on vrijednost vidi u jednostavnom postojanju, stvaranju, pomaganju i popravljanju. Usprkos tome što nema pravog doma osim svoje dvije noge u pokretu s vezicama na cipelama koje mu vole zadavati glavobolje, Petar ipak traži posao i pronalazi opskurne poslove koje nitko ne bi htio dugoročno raditi, te putem zapada u bizarne situacije. Najviše o njegovom karakteru govori odnos prema materijalnom. Shvaća njegovu neophodnost za preživljavanje, ali u njemu ne pronalazi svrhu. Na primjeru stambenog pitanja očigledna je kulminacija kritike malograđanskog usmjerenja smisla života. Kada si Petar napokon omogući život u iznajmljenom stanu, taj isti stan prepušta drugima; poznatima, manje poznatima ili potpuno nepoznatima, kako bi ga drugi koristili onako kako im odgovara i za što im odgovara.

Iako se u prvom dijelu skicira dolazak Lize kroz kaotično gradsko gibanje i slučajnosti, tek nakon njihova susreta u videoteci započinje s napetim odgađanjem i postavljanjem atmosferskog okvira prava radnja ovog stripa. U jezgri je dirljiva ljubavna priča koja izrasta iz i usprkos asfaltu, priča o paru iz susjedstva, o ljubavi između katova koja nadilazi balkone. Iako nije riječ o Romeu i Juliji, na neki način i jest, jer je riječ o urbanim sanjarima. Dok traje idila zaljubljenosti Petra i Lize, nemoguće je ne zamijetiti kako Struja koristi drugačiji kolor na strip-tablama – sve pršti od vedrijih i razigranijih boja. Njihov odnos, iako ponekad radi parodiju na stereotipe, nije stereotipan, jer Petar i Liza su drugačiji ljudi, drugačiji i od onih koji su drugačiji. Njihov odnos nije infantilan i posjeduje dozu ludičkog naturalizma. Intrigantno je u strip-tablama pronaći utjecaje nekih kinematografskih ostvarenja. Nažalost, iako kao da borave u snu, Petar i Liza neće moći pobjeći realnosti koja će ih polako nagrizati iznutra.

Rad Miroslava Sekulića Struje obilježava nevjerojatna sposobnost opservacije i fokusiranja na poetičnost. Ono što je dragocjena rijetkost u svijetu stripa, on sebi ne ostavlja predaha. Pritom ne mislim predaha za stranicu, nego predaha kod jedne strip-table. Svaka je minuciozno razrađena. Kompozicije su mu dovedene do savršenstva. Crtež precizan. Linije često imaju i ritmička svojstva. Izričaj mu je specifično ekspresionistički. Većina je fascinirana onim strip-tablama koje prikazuju mase ili sažimaju velike prizore. Srećom, davno prije sam imala priliku i uvid u njegovo majstorstvo prilikom oslikavanja murala, pa nisam toliko iznenađena njegovom sposobnošću da s lakoćom virtuozno prikaže nešto veliko. Kod Miroslava Sekulića Struje opčinjava me njegova sposobnost imaginacije, mirna ruka, analitična glava i nadasve osjećaj za detalj koji nadilazi tisuću riječi.

Narativ stripa rasterećen je od moraliziranja, životne okolnosti i ljudi prihvaćaju se takvi kakvi naprosto jesu, stvari dolaze i odlaze… Međutim, kroz Strujin grafički roman provlači se društvena kritika prema sve glasnijim nadolazećim trendovima kapitalizma, u kojem je važno zgrtati bogatstvo, zakapati se u statuse i trčati za karijerama. Ta društvena kritika više otkriva životnu filozofiju autora koji se gnuša ispraznog stila života i gušenja kreativnosti. Također, iako je ljubavna priča stavljena u utopijsko urbano područje, u kojem neki mogu nazrijeti arhitektonske utjecaje realne Rijeke i Zagreba, a možda čak i Pariza, iako je vremenski priča locirana osamdesetih godina (izgled vozila, vojska i slično), Petar & Liza na višoj razini pripovijeda priču o generaciji, ako ne i generacijama koje su nestale, te ne zaboravlja na važnost postojanja onih koje je društvo definiralo kao drugačije i one koji ne pristaju u kalupe kao svojevrsne čuvare humanosti (bez obzira iz koje djelatnosti dolazili, bili kuhari ili umjetnici). Nije neobično što unutar stripa Petrovi poznanici daju izjave, svjedočanstva kako bi dali legitimitet ne toliko nužno glavnom liku, koliko onome što se tada događalo, kako se živjelo i što je definiralo brojne generacije ovih prostora.

Petar & Liza su često profinjeno komični, a ponekad humor proizlazi iz egzistencijalno stvarnosnih situacija apsurda. Fabularno su vrludavi i nepredvidivi u okrilju prozora, krošanja i dizalica. Kada strip nije samo strip, te nadilazi strip, tada možemo doživjeti zbiljsko čudo i prepustiti se užitku slika kroz intenzivan gvaš, pustolovini jedne ljubavi i zrenja jednog umjetnika. Onaj tko se poželi još Strujina teksta i slike, u nakladi Fibre mu je objavljen također zanimljiv crtani roman Klupko.

U vrijeme kada je interes za strip u opadanju, kada je nakon toliko dugoga plodonosnog razdoblja i vrhunca strip doživio lom i krizu (na kreativnoj i produkcijskoj bazi), još je dragocjenije svjedočiti povratku interesa za strip, pojavi novih kvalitetnih glasova i autora. U tom kontekstu rad Miroslava Sekulića Struje ima dodatnu vrijednost. Njegov artistički kapacitet je toliki da me ne bi začudilo kada bi sutra izašla njegova zbirka poezije ili kada bi oslikao novu najvažniju fantasy trilogiju ili imao samostalnu izložbu ulja na platnu usred New Yorka ili Tokija.

© Josipa Marenić, Kulturauzagrebu.hr, 14. travnja 2026.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija