Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, 21. rujna 2024.

Misterij majstora Fortezze / Europska baština šibenskog gravera, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 10. rujna – 10. studenog 2024.

Zanimljiva i edukativna izložba postavljena je u prizemlju Galerije Klovićevi dvori. Kustosica Jasmina Bavoljak odlično je, stručno i profesionalno postavila i opisala umjetnički rad šibenskog zlatara i gravera Oracija Fortezze. Na izložbi je uz nekoliko pladnjeva i vrčeva i slavni pladanj iz British Museuma u Londonu. Iznimnom filigranskom preciznošću majstor je minijaturno izgravirao praktički cijelu antičku rimsku povijest i onodobne slavne osobe, careve (August, Klaudije, Kaligula, Neron, Oton, Vitelije, Galba, Vespazijan, Domicijan, Tit, Trajan, Hadrijan), vojskovođe (Gaj Julije Cezar, Pompej, Kras, Scipion Afrikanac, Hanibal), filozofe (Marko Aurelije, Seneka, Ciceron), povjesničare (Polibije, Svetonije, Livije, i najveći grčki, Herodot), pisce i pjesnike (Vergilije, Ovidije, Livije, Petronije Arbiter, Plinije Mlađi). Fascinantan je doista rad u Šibeniku i Veneciji školovanog majstora, puno većeg i značajnijeg u perifernoj sredini Šibenika 16. stoljeća u odnosu na centar Veneciju, ali jako kulturnom renesansnom gradu na istočnoj obali Jadrana, sa slavnom katedralom sv. Jakova graditelja Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, slikarom Andrijom Medulićem (Mendola), Vrančićima (Antunom i Faustom), piscima, istraživačima i mnogim intelektualcima.

Majstor Oracio Fortezza Šibenčanin kasnorenesansni je graver, slikar, zlatar i minijaturist. Njegovo vrhunsko umijeće bilo je istančano, precizno, s osjećajem za mnogobrojne detalje koje je filigranski točno gravirao. Životopis toga majstora relativno je uobičajen za vrijeme u kojemu je živio. Stekao je obrtničku obuku u svojemu rodnom gradu, rano se uključio u rad bratovština. Bavio se i poduzetništvom, kupovao je, prodavao i davao u zakup zemljišta, kuće i radionice. Živio je, pretpostavlja se, za to vrijeme prosječnih šezdesetak godina. Njegova ostavština, njegov umjetnički opus, s druge strane, izlazi iz okvira postignuća provincijskog obrtnika: Fortezza nas zadivljuje koliko tehnikom, odnosno vještinom obrade materijala, toliko i neobično kompleksnim temama i simbolikom svojih radova. Ova izložba donosi nove podatke koji nam govore da je riječ o obrtniku široka djelovanja, koji je radio predloške za freske i određivao način slikanja oltarnih pala, a imao je ulogu i u kiparskim djelima najvišega ranga u gradu, onima u, i na šibenskoj katedrali. Fortezza je bio produktivan i u ars libraria – umjetnosti knjige: izrađivao je crteže u bratovštinskim knjigama i bio bratovštinski pisar. Oracio Fortezza umjetnik je čiji cijeli život možemo pratiti u Šibeniku u kojemu je rođen, pretpostavlja se, oko 1530. godine. To samo po sebi ne znači da nije učio, radio ili živio neko vrijeme u Veneciji ili u nekom drugom centru Mletačke Republike ili drugdje. Prati ga se, kao i njegove pretke i potomke, u arhivskim dokumentima, u kojima se često javlja kao svjedok i jamac. U svojim tridesetim godinama, prije 1563. godine, oženio se Margaretom, rođenom Bonačić. Koliko se zna, imao je tri kćeri: Justinu, Katarinu i Frančeskinu. Umro je između 10. i 14. svibnja 1596. godine.

Djela Oracija Fortezze uključuju mjedene posude (pladnjeve i vrčeve) i srebrne aplikacije za kožne uveze bratovštinskih matrikula (knjiga pravila određene bratovštine), a na nekoliko mjesta može mu se pripisati i crteže, minijature u akvarelu. Sačuvana djela preživjela su stoljeća zbog svoje umjetničke vrijednosti, ali i zbog toga što su bila dijelom velikih obiteljskih ostavština, kasnije kulturnopovijesnih kolekcija. Vrijeme u kojemu Fortezza djeluje vrijeme je gradnje tvrđave sv. Nikole, posvete katedrale sv. Jakova Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, i gradnje renesansnoga trga s velikom ložom na sjevernoj strani katedrale. Šibenski humanistički krug, okruženje u kojemu je Oracio Fortezza sazrijevao, dao mu je plodnu podlogu za njegov umjetnički rad kojemu danas svjedočimo. Za Fortezzine ikonografske kompozicije i vratolomije u gravurama, predloške nalazimo unutar grafičke produkcije vremena, no ipak prvo se polazi od sredine u kojoj je majstor radio – Šibenika sredinom 16. stoljeća.

Fortezza je živio u vremenu u kojemu je Šibenik već izrastao iz srednjovjekovnog u moderni grad, koji je još u 15. stoljeću dao brojne humaniste, poglavito pisce, prije svih Jurja Šižgorića, Ambroza Mihetića i Jurja Divnića, potom početkom 16. stoljeća Antuna Vrančića, kasnije Fausta Vrančića i Dinka Zavorovića. Osobito je važno spomenuti Antuna Vrančića, koji je posredstvom Martina Kolunića Rote vezan i za majstora Fortezzu. Rota je izradio nekoliko vrlo kvalitetnih, reprezentativnih portreta Antuna Vrančića, a kao dvorski portretist i mnoga druga djela. Djelo Martina Kolunića Rote (oko 1548./1550. – 1582. ili 1583.) veže se za naukovanje u Šibeniku i nakon toga za utjecaj venecijanske i šire talijanske grafike i njemačkih uzora. Njegov otac, postolar Janko Rabanaščić (odnosno Kolunić), svojega je sina 1560. godine dao na šestogodišnje izučavanje zanata kod majstora zlatara Oracija Fortezze. Šest godina nakon toga Rota se u zapisima javlja kao majstor, što znači da je uspješno završio svoje naukovanje i stekao titulu majstora. Majstor graver Kolunić Rota najznačajniji je potvrđeni Fortezzin učenik. Ovdje se treba osvrnuti i na povezanost dvojice šibenskih majstora, Fortezze i Kolunić Rote, s još jednim majstorom crne umjetnosti, tj. grafike u Šibeniku – s kartografom i graverom Natalom Bonifacijem (Božom Bonifačićem) (1537. – 1592.). I on je nakon osnovnog obrazovanja, najvjerojatnije u Šibeniku, krenuo u Veneciju, ali je od 1575. djelovao u Rimu, gdje je postao istaknuti član bratovštine sv. Jeronima. Njegov je rad najviše vezan za kartografiju.

© doc. dr. sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 21. rujna 2024.