5. 9. 2024.

Izložba We are not made of sugar autorica Dore Fodor i Ive Peručić održat će se u petak, 6. rujna u Galeriji SC (Savska 25) s početkom u 20 sati. Izložbu se može pogledati do ponedjeljka, 9. rujna, radnim danom od 12 do 20 sati.

Život, odnosno životni procesi odvijaju se u fazama – započinju kreacijom ili rođenjem, traju kroz konzumaciju i rast, te završavaju raspadanjem i konačnim nestankom. Procesi razgradnje i propadanja stvaraju uvjete za novi život. Nestajanje jednog tijela, oblika ili materije omogućava postojanje drugog, tvoreći kružnu međuovisnost života na Zemlji. Kultura današnjice zazire od procesa starenja, razgradnje i propadanja. Ta se fobija očitava u dominantnim narativima i sustavima, fokusiranima na neprestani rast, proizvodnju i konzumaciju, tabuizirajući pritom dekompoziciju i nestajanje. Zanemarivanje ove vitalne faze otežava nam prirodno inherentnu cikličnost, te samim time i održivost u vremenu.

Prostorno-zvučna instalacija We Are Not Made of Sugar tematizira procese starenja i nestajanja kao neosporne dijelove samog postojanja. Upravo je trulež utroba života, raspadanje koje oslobađa prostor za svaku sljedeću fazu. Promatrajući važnost i ljepotu procesa degradacije i nestanka, mijenja se doživljaj svijeta te nas samih, onoga što nam prethodi kao i onoga što ostavljamo za sobom. Koristeći šećernu vatu, materijal koji već od samog svog nastanka polako nestaje, pretapa se i mijenja oblik, autorice istražuju fascinaciju efemernim povlačeći paralelu s ljudskim tijelom – materijom koja se također, kroz svoje postojanje, kontinuirano transformira i troši. Neposredna percepcija raspadanja šećerne instalacije osvještava njezinu temporalnost i kraj, odnosno transformaciju. Šećerna vata, kao i tijelo, vraćaju se postepeno u svoje prvotno stanje te postaju plodno tlo za ponovnu kreaciju.

Uvođenjem imersivne zvučne kulise sačinjene od zvuka raspadanja kristala šećera, kao i mogućnosti sudjelovanja promatrača u procesu dezintegracije same instalacije, dodirom ili čak kozumacijom iste, naglašeno je sveobuhvatno pripadanje. Proces razgradnje senzorički se prelijeva na čitav prostor i promatrača, postaje sveprisutan i neizbježan, te preuzima oblik ljepote i divljenja. Svako pojedino biće istovremeno transformira i biva transformirano svojom okolinom.

Izvor: www.sczg.unizg.hr, Kulturauzagrebu.hr