17. 9. 2024.
Izložba meksičkog umjetnika Erica del Castilla The Voice of Silence otvara se u četvrtak, 19. rujna u 19 sati u Galeriji Prozori (Zapoljska 1).
„(…) Posegnuvši za tehnikama preslagivanja, preuzimanja, kombiniranja i kolažiranja u tekstu i slici, kao karakterističnim postupcima i svojevrsnoj metodologiji vlastitog umjetničkog rada, Eric del Castillo povezuje vizualne simbole s dokumentarnim iskazima i podacima, opisujući i ispisujući luk svakodnevice nasilja. Kao način da pretoči traumu kao iskustvo u uvid, autor rad izvodi kroz dvije intervencije. Vanjski dio čine vizualni prikazi znakovnog jezika koji upućuju na postojanje različitih oblika nasilja i znakovi koji reprezentiraju LGBTIQ identitete, aplicirani na prozore galerije. Na ulaznim vratima nalazi se znak koji prikazuje zaustavljenu šaku i upućuje na nužnost zaustavljanja nasilja, kao simbolički i prostorno središnja točka izložbe. Protežući se duž čitave zone galerijskih izloga, ovi su znakovi povezani s tekstovima koje je autor prikupio, a koji tematiziraju nasilje te se nižu pred promatračem u mediju videa na ekranu unutar galerije. Riječ je o statističkim podacima, novinskim izvještajima i osobnim iskazima, kao formama koje stvaraju specifične učinke vjerodostojnosti. Naime, velik dio tekstova donosi iskustva osoba koje su pretrpjele nasilje, otvarajući prostor artikuliranju traume umjesto njezinog pripitomljavanja i čineći vidljivim ono što se briše ili potiskuje u različitim biopolitičkim režimima kojima smo okruženi – patrijarhalnim, kapitalističkim, nacionalističkim, heteronormativnim te drugim društvenim i simboličkim porecima. Suprotstavljajući se tendencijama psihologizacije kao pripisivanju društvenih problema mentalnim stanjima ili filozofiji osobne odgovornosti i samopomoći, autor umjetničkom intervencijom daje vizualni oblik i glas brojnim iskustvima nasilja i trauma koje su osobe proživjele zbog svog rodnog, seksualnog, nacionalnog identiteta ili klasne pripadnosti. No te povrede u fizičkim i socijalnim tijelima, čijim traumama svjedočimo, često su dodatno intenzivirane nasiljem što ga nad osobama čini njihova zajednica, njihove obitelji, patrijarhalna ideologija te je neizbježno govoriti o kaskadi nasilja s posljedicama duž višestrukih linija društvenih prijeloma. Pa kada različite političke i društvene strukture zauzimaju poziciju prividne neutralnosti ili relativiziranja tematika kao što su Istanbulska konvencija, nasilje spram LGBTIQ osoba, rodno uvjetovano nasilje, kao da je riječ o individualnoj a ne o strukturalnoj problematici, ili o pitanjima koje bi se trebalo rješavati u privatnosti doma a ne u javnom prostoru, prešutno se u javnu sferu propuštaju različiti oblici isključivanja, šutnje i kršenja ljudskih prava. Ovakvu kompleksnu stvarnost nasilja, nužnost premještanja mjere stvari s osobnog na društveno pitanje te povezanost uzroka i posljedica autor simbolički markira crnim linijama kojima povezuje znakove. No ovi hipertrofirani znakovi aplicirani na prozorima galerije, osim u funkciji utjelovljenja i reprezentacije drugog, ujedno postaju i performativni činovi njegovog ponovnog izvođenja i upisivanja u javni prostor. Povezavši ih s iskazima življenih iskustava nasilja koje dokumentira i popisuje, autor kreira prošireno umjetničko polje trasirano društvenim pitanjima, čiji subverzivni potencijal vidim u mogućnosti prepoznavanja. (…)“ (Petra Dolanjski Harni)
Izvor: www.facebook.com/p/Galerija-Prozori, Kulturauzagrebu.hr