Piše: Ana Zalović, 10. listopada 2025.

Jean Giono: Ljubavnici nikada ne gube, Petrine knjige, 2024. (prijevod: Bojana Zeljko-Lipovšćak)

Kratki roman Ljubavnici nikada ne gube (1929.) jedno je od najpoznatijih djela francuskog pisca Jeana Gionoa, eminentnog književnika dvadesetog stoljeća. Spomenuti roman drugo je djelo trilogije Pan. Preostala dva su Brdo (1929.) i Žetva (1930.), a oba su prevedena na hrvatski jezik.

Ljubavnici nikada ne gube djelo je koje govori o bezuvjetnom, iskrenom i dubokom prijateljstvu između izgubljenog mladića Albina i starog nadničara Amédéea. Radnja romana smještena je u slikovitu francusku regiju Provansa-Alpe-Azurna obala, rodni kraj Gionoa.

Fabula romana jednostavna je i uvjerljiva. Albin, radnik u poljima, zaljubljen je u seosku djevojku Angèle koju je zaveo lokalni svodnik i nasilnik Louis te koju, budući da ima izvanbračno dijete, sukladno onovremenim restriktivnim običajima tradicionalnoga patrijarhalnog društva, roditelji drže zatočenu u podrumu njihova obiteljskog imanja, izbjegavajući na taj način osudu sredine. Mladić je u potrazi za svojom ljubavi koju je posljednji put vidio prije tri godine, a njezinu sudbinu smatra velikom nepravdom. Amédée se zapošljava kao najamni radnik na imanju Douloire koje je djevojčin dom, a njegov je krajnji cilj otkriti tajno mjesto gdje je skrivena nesretnica. Stoga se baca u riskantan poduhvat koji bi mogao rasplamsati gnjev i izazvati nepredvidivu reakciju agresiji sklonog djevojčina oca.

Starac Amédée jednostavna je i velikodušna osoba otvorena srca. Iskreno želi pomoći mladiću kojeg razdire ljubavna čežnja i tuga za Angèle. Odnos dvaju nadničara otvoren je i topao. Osobnost likova okarakterizirana je njihovim imenima (Amédée – Božja ljubav, onaj koji voli Boga; Albin – čist, bijel).

Roman je napisan iz perspektive pripovjedača – poljoprivrednog nadničara Amédéea koji obavlja raznovrsne poslove na lokalnim farmama. Rečenice koje izgovaraju likovi su jasne i koncizne, a riječi vrlo upečatljive. Gionoovo pismo odiše snagom njegovih likova.

Piščev je stil specifičan i čitatelj će se zasigurno trebati naviknuti na to da se često iznose misli likova kao da govore naglas te stoga nije odmah razumljivo radi li se o unutarnjem monologu protagonista ili riječima pripovjedača. Gionoov književni izraz karakteriziraju poetični opisi idiličnog krajolika francuskih Alpa. Raskošni lirski opisi prirode prožeti su brojnim impresivnim personifikacijama, zanimljivim metaforama i usporedbama. Zato možemo primijetiti da se radi o vrsnom umjetniku riječi. „Prije nego što napišem riječ”, priznao je Jean Giono svom biografu, „kušam je kao što kuhar kuša sastojak koji će dodati svom umaku; ispitujem je na svjetlu kao što dekorater promatra kinesku zdjelu koju će postaviti na pravo mjesto.” Stil ovog pisca kritičari često uspoređuju s onim književnih velikana Thomasa Hardyja i Williama Faulknera. Giono je u svojim djelima opsjednut potrebom njegovanja biljke istinskog prijateljstva, upravo poput Georgesa Duhamela, Georgesa Andréa Malrauxa i Antoinea de Saint-Exupéryja.

U romanu Ljubavnici nikada ne gube pisac slavi moć, ljepotu i veličanstvenost prirode. Priroda je kao majka hraniteljica i nemilosrdna razaračica. Svjedočanstvo je to koliko je čovjek nemoćan pred njezinom silom, koliko ovisi o njoj te koliko je neraskidivo uz nju vezan. U djelu se spominje lokalni provansalski običaj sviranja usne harmonike, glazbenog instrumenta čiji zvuk ovdje dobiva status čistog i skladnog jezika, izvornog daha s kojim se miješa čak i vjetar u opojnu seosku melodiju. S velikom ljubavlju književnik opisuje jednostavnost, veličinu i okrutnost života u Gornjoj Provansi. U svojim djelima Jean Giono govori o vjeri u prirodu i ruralnu tradiciju. Roman Ljubavnici nikada ne gube, kao i brojna druga Gionoova djela, prožet je panteističkim pogledom na svijet, što potvrđuje i spomenuti naziv trilogije Pan.

Preostala dva romana koji čine trilogiju nisu fabularno vezani uz djelo Ljubavnici nikada ne gube. Roman Brdo govori o borbi praznovjernih mještana jednog provansalskog seoca sa silama prirode i nesrećama koje pogađaju njihov kraj, dok Žetva priča o tome kako posljednji stanovnik sela pronalazi ljubav u ženi koja mu spašava život kad se zamalo utopi u potoku.

Prema romanu Ljubavnici nikada ne gube francuski pisac i redatelj Marcel Pagnol 1934. snimio je film Angèle, 1937. ekranizirao je Žetvu, a 1938. prema motivima Gionoova romana Momak u modrom snimio je film Pekareva žena.

Još jedno poznato djelo ovog francuskog pisca prevedeno kod nas je Starac koji je sadio drveće (1953.), koji bi se danas mogao svrstati u žanr ekološkog romana, a čija aktualnost sve više raste u vrijeme kada se svijet suočava s neminovnim klimatskim promjenama kao posljedicama globalnog zagrijavanja.

Sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu i traume koje je proživo na bojištu (bitka kod Verduna) priskrbilo je Jeanu Gionou status pacifista, o čemu svjedoče njegovi brojni manifesti. Prvotno je izražavao simpatiju prema komunističkom režimu, a kasnije kritizirao komunistički i kapitalistički društveni poredak. Njegovo protivljenje otporu njemačkim okupatorima tijekom Drugog svjetskog rata donijelo mu je reputaciju nacističkog simpatizera i kolaboratora te dovelo do njegova kraćeg pritvaranja 1944. godine, a Nacionalni komitet pisaca privremeno mu je onemogućio objavljivanje.

Gionoov opus vrlo je raznorodan. Književnik je također autor brojnih pripovjedaka, eseja i kronika, kao i prijevoda romana Moby Dick (1939.) Hermana Melvillea na francuski jezik. Nažalost, većina Gionoovih djela zasad nije prevedena na hrvatski jezik.

Vrijedi napomenuti da je Jean Giono dobitnik brojnih priznanja za književnost, 1932. odlikovan je Redom Legije časti, a 1954. primljen u Akademiju Goncourt.

Iako malog opsega, očaravajuć i dirljiv roman Ljubavnici nikada ne gube prepun je optimizma te nosi snažnu poruku o vrijednosti života. Ovaj književni dragulj zasigurno će osvojiti srca brojne čitalačke publike.

© Ana Zalović, Kulturauzagrebu.hr, 10. listopada 2025.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija