Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, 4. studenoga 2024.

Mara Bratoš: Fotografije, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb,10. listopada  – 17. studenoga 2024.

U podrumima Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu otvorena je retrospektivna izložba pod jednostavnim nazivom Fotografije poznate fotografkinje Mare Bratoš, kojom umjetnica obilježava 30 godina svojega stvaralačkog rada. Kustosica izložbe je Ana Medić. 

Mara Bratoš rođena je u Dubrovniku. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji za dramske umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku Filmsko i TV snimanje.
Radi kao profesionalna fotografkinja za HNK Zagreb, magazine Elle, Domosfera, Banka te druge revije i časopise. Poznata je i po dokumentiranju kazališnih predstava, čemu je također posvećen manji dio ove izložbe, djelatnost kojom je zaslužila prepoznatljivost.

Nakon brojnih monografskih izložbi koje je ova autorica ostvarila u protekla tri desetljeća rada, ova retrospektivna izložba je, kako to obično biva s retrospektivama, svojevrstan presjek kroz njezin opus. Kustosica Ana Medić odabrala je fotografije nastajale od 1994. godine, preko onih iz 1998., 2005. godine, 2015., 2016., 2017., do danas, probravši dobar materijal koji solidno i korektno predstavlja ovu fotoumjetnicu.  Izložba nije velika, ali pomno  probrana, komorna, odlično je pregledno postavljena i osvjetljena. Ovog puta je Mara Bratoš bila fokusirana na introspekciju, na preispitivanje vlastitoga tijela, odnose s bliskim ljudima i mjestima poput njezinog Dubrovnika. Ima i potpuno novih, poput portreta s kćerkom Pavlom. Prva fotografija koju sam primijetio pri ulasku je ona golog tijela koje je uronjeno u more do trtične kosti. Fotografija je u boji i plava boja mora i pomalo narančasto tijelo koje je fotografirano u doba dana kada je sunce nisko, čime se stavlja naglasak na komplementarne boje koje tvore predivan sklad. Posebno dojmljive su fotografije na kojima je fotografirala vlastiti carski rez od poroda kćeri. Šetajući pokraj fotografija kroz prostorije podruma Klovićevih dvora, osjećaj koji se najviše nameće autoričina je potreba da se poveže s događajima, mjestima i ljudima koji su joj obilježili različita životna razdoblja. 

Mara Bratoš fokusirana je na fotografsko uobličavanje za autoricu emocionalno važnih motiva, bilo da se radi o introspektivnom prodiranju u vlastitu nutrinu ili preispitivanju vlastite tjelesnosti, ili pak o odnosima s autorici bliskim ljudima i mjestima. Njezin opus obilježit će rad u ciklusima, serijama fotografija, približavajući se na taj način filmskoj poetici. Svi radovi odreda su intimistički. Snima mnogobrojne autoaktove. Serija autoaktova je u boji, žuti su, jakoga svijetla te ističu konture njezina vitkog tijela, boju puti i dugu plavu kosu. Autoaktovi su u različitim položajima, snimani s leđa u moru, na nekima od tih dodiruje leđa ili stišće kožu. Drugi su u sjedećem položaju, presavijajući se i dodirujući noge. Snimila je i seriju crnobijelih autoaktova u prirodi, u šumi, pod nazivom Skrivena mjesta. S autoaktovima paralelno su izložene i crno – bijele fotografije na kojima snima svoju trudnoću, odnosno trudnički trbuh, a seriju imenuje Ljubav i život žene – iščekivanje iz 2017. godine. Crnobijele su i fotografije sebe s kćerkicom Pavlom. Autorica snima svoje lice i kćerkine noge te niz fotografija s njezinim malim prijateljima. Na Lopudu snima seriju Lopudski portreti, sebi bliskih ljudi, znanaca, prijatelja i bit će, rođaka, Dubrovčana.

Tu su portreti Slavena Tolja, dubrovačkog konceptualnog umjetnika, osnivača i dugogodišnjeg voditelja Lazareta, u kojima je organizirao mnogobrojne izložbe domaćih i inozemnih umjetnika, Jelenu i Nikšu, ako se ne varam, dubrovačke glumce Jelenu Perčin i Nikšu Kušelja. Tu je i intimistička fotografija Nona i Pavla. Naslovi fotografija su imena portretiranih i iz toga razloga vidimo da se radi o autorici bliskim i važnim osobama, gotovo odreda mladim u vrijeme kada ih umjetnica portretira. Rekao bih, čini se, da u svojim fotodokumentarističkim radovima života, umjetnica crnobijelim snimkama govori o prošlosti, one su sjećanja i lijepe uspomene, dok fotografijama u boji bilježi sadašnjost. Fotografirala je Dubrovkinja, privatno i profesionalno u Zagrebu, svoj Dubrovnik, ali nikada direktno s poznatim zidinama i utvrdama, jer ne želi snimati razglednice toga slavnoga, opjevanog i najljepšeg grada u Hrvatskoj. Mara Bratoš radije fotografira pejzaž u zaleđu Grada te luku, koje su manjega formata i na izložbi postavljene u staklene vitrine.

Kroz naglašenu procesualnost i temporalnost na njezinim portretima, figurama autoaktova, mjestima u prirodi ili društvenim događajima, fotografski iskazi Mare Bratoš zadobivaju svoja značenja. Pomno režirajući snimljene prizore i dokumentirajući u širem smislu prirodne i društvene aspekte stvarnosti: prirodu i društvo, svakodnevnicu, kulturne događaje i njihove protagoniste, stvara intertekstualne fotografske nizove vizualno-tekstualnih prikaza, kao reference, čije značenje ovisi o kontekstu na koji se referiraju. Ambijenti proživljenog vremena, grad i ljudi, Dubrovnik, Lopud, Zagreb, prijatelji i bliski intimni prizori, bez obzira je li i autorica na njima ili je nevidljiva – sve te slike pokrenute su prije svega unutrašnjim afektivnim impulsom, snagom introspekcije i odabira trenutka koji će postati kadar u nizu sličnih, analognih, fotografskih slika, uspostavljajući slojevitost značenja i interpretativnu otvorenost.

Uz njeno formalno obrazovanje na Akademiji dramskih umjetnosti, na Odsjeku za filmsko i televizijsko snimanje i senzibilitetu odnjegovanom na poetici crnobijelog filma i modernističkog filmskog kadra, osnova su na kojoj je autorica stvorila okvir unutar kojeg će nastati serije fotografija u analognoj crnobijeloj tehnici, analognoj tehnici u koloru i u digitalnoj tehnici. U vremenskom rasponu od ranih 90-tih godina prošlog stoljeća do najnovijih nastalih 2024., izložba će nastojati ukazati na važnost njezinoga opusa za hrvatsku fotografsku scenu (posebno žensku fotografiju), njegovu strukturnu i značenjsku matricu, koja je refleksija evolucije svijesti autorice koja je svoj opus izgradila u rasponu od medija fotografske slike kao reprezentacije i njene dekonstrukcije do medija fotografske slike kao performativnog čina. Uz svoju sugrađanku Dubrovkinju Anu Opalić i Mare Milin iz Zadra te fotografkinje Sandru Vitaljić i Jelenu Blagojević Pavičić, Mara Bratoš čini na suvremenoj fotografskoj umjetničkoj sceni Hrvatske ženski dream team. Članica je ULUPUH-a, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog Društva filmskih djelatnika (HDFD) i HDLU-a u Dubrovniku.  

© doc. dr. sc. Enes Quien, Kulturauzagrebu.hr, 4. studenoga 2024.