Piše: Vesna Aralica, 30. studenoga 2024.

U sklopu primarne teme Razvoj umjetnosti, projekt Suvremena hrvatska proza – kritička sinteza obuhvaća 18 književnih portreta s pripadajućim autorskim tekstovima iz pera domaćih pisaca i spisateljica, objavljenih u izdanju hrvatskih nakladnika u razdoblju od 2020. do 2024. godine, podvrgnutih sadržajno-formalnoj interpretaciji i kritičkoj evaluaciji shodno stilskim dominantama, čitateljskoj percepciji i društvenu značaju.

Na temelju analize spomenutoga literarnoga uzorka, koji obuhvaća podjednak broj ženskih i muških autora, dade se jasno zamijetiti kako postmodernistička hrvatska književnost obiluje tematskom i stilskom raznovrsnošću, stoga joj se kriterij individualizma i sasvim opravdano može implicirati kao jedna od dominantnih sastavnica. No, isto su tako razvidna i ishodišta suvremene hrvatske proze jer se svojom originalnošću oslanja na prethodno ustoličena književna strujanja i uvriježene kanonske matrice druge moderne i književnosti s kraja 20. st. a čiji su odjeci utkani u temeljne zasade hrvatske pisane riječi.

Stariji naraštaj pisaca, poput Pavla Pavličića i Gorana Tribusona, afirmiranih u prošlom stoljeću ponajviše kroz žanr fantastične proze, okreće se suvremenoj tematici protkanoj neočekivanim začudnostima i literarnom eksperimentiranju u naraciji (Pavličićev roman Klub čitatelja ili Tribusonov noir naslov Zbogom, Izabel), dočim se u zrelih autora može zamijetiti nekoliko tematskih okupacija ostvarenih distinktivnim pripovjedačkim postupcima, idiomskom izražajnošću i sveprisutnom intertekstualnošću. Suvremenim socijalnim studijama s kriminalističkom potkom inkliniraju Kristijan Novak (s dvostruko nagrađenim romanom Slučaj vlastite pogibelji)i Edo Popović (Hrvatski pasijans), dočim se Snježana Banović ističe intrigantnom dokumentarističkom memoaristikom (s Kronikom sretnih trenutaka) a Ivan Aralica, kao predstavnik starijega naraštaja pisaca, afirmiran kao istaknuti autor povijesnih romana i tzv. romana s ključem (u obliku oštrih političkih satira), predstavlja se književnim memoarima protkanima autobiografskim značajkama i zasebnim pripovjednim cjelinama, tj. romanesknim cjelinama lika u tekstovno opsežnoj Narukvici. Istraživanju povijesti, čiji su odjeci implementirani u sustav društvenih i kulturnih vrijednosti, okrenuti su Ivana Šojat (intrigantnim noir romanom Rogus), Josip Mlakić, andrićevac, pomno okrenut filološkoj analizi rukopisa u proznim zapisima Na Vrbasu tekija, Julijana Adamović s Oče, ako jesi, kafkijanski intoniranim romanom o odjecima ratnih zbivanja u panonskoj Hrvatskoj, i naposljetku Magdalena Mrčela, afirmirana spisateljica odgojnih romana za mlade, s intertekstualno obojenom Zlatarevom kletvom. Među predstavnicima lirske proze, impresionistički i simbolistički intonirane, odnosno čistim novelistima, ističu se: Julijana Matanović (zrela i višestruko nagrađivana autorica koja se proslavila Ich naracijom) zbirkom priča Bit će sve dobro, mama, Korana Svilar kao majstorica karakternih redukcija i upečatljivih opisa, zbirkom novela aluzivna naslova Gušterov rep, Tea Tulić nagrađivanim lirskim romanom na temu obiteljskih odnosa – Strvinarima staroga svijeta i Magdalena Blažević s ekspresionistički ispisanim ratnim sjećanjima u narativno razigranom romanu U kasno ljeto. Dominantno psihološku tematiku (u različitim pojavnim obrascima i narativnim registrima) razrađuju Marko Tomaš (u sugestivno ispripovijedanom romanu Nemoj me buditi),Marko Gregur (u krležijanskom romanu lika – Ekspoziciji tame), Rosie Kugli koja na estetici šoka gradi potresan roman o traumi, svoje provokativne Male noćne razgovore i Damir Karakaš, minuciozni pripovjedač, okrenut introspekciji i pretvorbi autobiografskog u univerzalno u Okretištu, romanu znakovita naslova i jasna idejna odjeka.

Postmodernistička hrvatska proza vrijedan je dio cjelokupne hrvatske literarne produkcije i respektabilan čimbenik u stvaranju književnoga ukusa i oblikovanju širega kulturnog svjetonazora, koja hrvatsku pisanu riječ stavlja i u suodnos s drugim nacionalnim književnostima; stoga je vrijedna višestrukih razmatranja i primjerenih tumačenja.

Vesna Aralica, Kulturauzagrebu.hr, 30. studenoga 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.