Piše: Katarina Marić, 22. prosinca 2024.

Boris Kovačević Mirin: Tračevi iz zemlje bajki, Despot infinitus, 2024.

Kazališni redatelj, prevoditelj i spisatelj Boris Kovačević Mirin, potpisnik distinktivnih, entuzijastično-čuvstvenih predstava poput KNAP-ovih Play Harms: Sasvim obične besmislice, Kako ubiti suprugu ili supruga bez suvišnih zašto, Kod kuće je najgore ili EXIT-ovih Ja, tata i Münchhausena, već je u toj umjetničkoj formi iskazao sklonost ka u prvom redu humoristično-satiričnom i(li) karikirano-apsurdističkom komičnom, a što zadržava i u svom pismenom izričaju za mlade – od romana Timpetina oslonjena „na već pomalo zaboravljenu tradiciju komediografije antike, renesanse i baroka te (…) asocijacijama na Plauta, Goldonija i Molièrea“ preko zbirke pripovijetki Avanture hrvatskih vitezova u kojoj realne hrvatske povijesne osobe postavlja u duhovite i maštovite pustolovine, do na sličan način koncipiranih pripovijetki, podnaslovljenih kao šale i anegdote, Tračevi iz zemlje bajki.

Riječ je o perceptivnim, britkim i oštroumnim crticama o doživljajima likova poznatih iz bajki, počesto iz diznijevskih verzija (Anastaisa, Drisella, princ Philip…) a autor njihove zgode proširuje na rodbinske, susjedske, prijateljske odnose i događajnosti koje potom kroz dosjetke dovodi do službenih, iz grimmovsko-perraultovskih ali i andersenovskih verzija poznatih zapleta i zbivanja. Među brojnim inima, pojavljuju se i: Pepeljugina majka Agneza Thorens, Sarah i Martin Weber – roditelji Djevojčice sa šibicama, majka Ivice i Marice Ana i otac Jasper Jones, baka Crvenkapice Eliza Wilson (zaljubljena u princa Charminga no sudbonosno kasni na bal), otac Princeze na zrnu graška Louis, lovac koji se smilovao Snjeguljici Georg Lemm, vještica koja je sagradila kuću kolača Marion (jer ju je izludila kraljica pa je otišla u šumu), Samuel Johnson – otac dječaka koji je rekao „Car je gol“, kraljevi i kraljice – očevi i majke poznatih princeza i prinčeva: Stephen i Leah Trnoružice, Elin i Edward Snjeguljice, Elizabeta i Harold Pepeljugina princa Charminga, Ingrith i Hubert Trnoružičina princa Philipa itd.

Otkačeni i parodični, dekonstruirajući i vrckavi, inventivni i zajedljivi, ovi zaokruženi krokiji istinski su zabavne, izokrenute i alternativne, osuvremenjene i modernizirane reinterpretacije tog pijedestalnog tradicijskog usmenog žanra, koji naglavačke okrećući standarde usmenog stvaralaštva kroz brojne pričice koje se karakterno-motivski zapravo počesto isprepleću, lucidno propitkuje, nenametljivo podučava i bezokolišno progovara o mnogim pitanjima i problemima kako prošlosti, još i više sadašnjosti: nezahvalnosti, gluposti, laskanju koje biva raskrinkano, nesmotrenom i neempatičnom ponašanju koje dovodi do patnje i loših sudbina drugih.

Takvim subverzivno-kompilacijskim pristupom evociraju ne samo paradigmatsku antibajku s ciničnim mizanstropskim trolom-divom-ogrom Shrek (osim u startnom knjiškom William Steiga) u četiri filmska nastavka, nego i epigone mu Čiča miča, (ne)sretna je priča 1 i 2, baš kao i domaće kazališne uratke I živjeli su sretno…? (2012.) i I živjele su sretno…? (2016.) po dramama Nine Horvat i u režiji Frane Marije Vranković, a što pak učvršćuje pomisao da bi i Kovačevićeve priče i zgode s obzirom na činjenicu da posjeduju visoku dozu igrivosti, mogle osvanuti ne samo kao kazališna predstava, nego i kao film, razveseljavajući ne samo ciljanu stariju dječju odnosno tinejdžersku publiku, nego i mnoge odrasle.

© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 22. prosinca 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.