Piše: Josipa Marenić, 11. svibnja 2026. 

Nada Gašić: Kutijica od školjki, Sandorf, 2025.

U romanu Kutijica od školjki Nada Gašić ponovno iznenađuje svojim sposobnostima da čitatelja senzorno i senzibilno izmakne iz sadašnjosti, teleportira kroz vrijeme u drugačije prilike i način života, te ponudi fabulu koja će imati nepredvidiva meandriranja i uvjerljive likove.

Nada Gašić od 1952. živi u Zagrebu, iako se rodila u Mariboru, te je diplomirala na Filozofskom fakultetu sociologiju i kroatistiku. Relativno kasno afirmirala se na književnoj sceni, ali za to postoji dobar razlog – naime, bavila se prevoditeljskim radom dugi niz godina. Radila je kao lektorica hrvatskog jezika na Karlovom sveučilištu u Pragu, a od 1976. do 1978. bila je stipendistica Ministarstva kulture Češke Republike. Za trajanja stipendije studirala je kao izvanredna studentica češki jezik na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta. Od značajnijih prijevoda ističe se onaj Hašekovog Dobrog vojaka Švejka. Njezin prvi roman Mirna ulica drvored (Algoritam) ugledao je svjetlo dana 2007., te je prošao zapaženo i kod kritike i kod čitateljske publike, te je nagrađena Slavićem DHK-a za najbolju debitantsku knjigu te godine. Za drugi roman Voda, paučina dobitnica je Nagrade Vladimir Nazor. Objavila je i: Devet života gospođe Adele, Četiri plamena, led, Posljednje što su vidjele. Njezini romani temelje se i polaze od stvarnih događaja, inspiraciju pronalaze u povijesti, kasnije se tematski transformiraju kroz fikciju, da bi na kraju prodrli do obilja kontradiktornosti unutar onoga što obilježava nas homo sapiense. Pojedince, svoje likove postavlja vješto u određenu sredinu, te često razračunava s određenim kolektivom. Ona je definitivno autorica vrijedna pažnje, te je zanimljivo kako joj se kroz sva djela grad Zagreb provlači kao sporedan lik, kao i mnogim drugima koji su kroz kanon svog stvaralaštva ozbiljno posvećeni tom gradu, na taj se način pridružujući autorima poput  primjerice Marije Jurić Zagorke, Augusta Šenoe, Zvonimira Milčeca, Zorana Ferića, Pere Kvesića, Borisa Perića.

Radnja Kutijice od školjki odvija se tijekom ljeta. U središtu zbivanja je radnička obitelj koja nije zavidnoga imovinskog statusa i, kako bi se u žargonu reklo, jedva sklapa kraj s krajem. Otac radi, a majka je kućanica s dvije djevojčice koje usprkos razlici u godinama, najviše se razlikuju karakterno. Okidač za radnju je odlazak krojačici. Majka i Tamala (igra riječi i značenja) noseći materijal za haljinu ni ne slute što ih čeka, kao niti čitatelj kojega Gašić u potpunosti uljulja u atmosferu nekoga drugog Zagreba u kojem su tramvaji imali drvena sjedišta, ljudi popravljali sve, gdje se doručkovao pekmez, gdje su djeca trčala i imala drugačija djetinjstva. Zbog nezgode na stubištu, majka slomi nogu i poremeti se obiteljski ritam i svi planovi za odlazak na more. Iako je svima prioritet njega ozlijeđene majke, pa tako starija sestra preuzima ulogu domaćice, Tamala, živahna i svojeglava, postaje neutješna. Međutim, ponovo se događa prevrat, jer majka zamoli Višnju, svoju sestru, da povede sa sobom na more Tamalu.  Njih dvije kreću na putovanje željeznicom do Rijeke, pa zatim brodom do Splita i do krajnjeg odredišta autobusom. Tamo ih dočeka Ive, sin gazdarice Vice, kod koje će imati konačište tijekom boravka na moru. Tamala nije niti svjesna kako upada u već započetu priču ljubavnog trokuta, njoj je samo do toga da proživi svoju morsku pustolovinu. Na kraju će je i imati, a zbivanja na moru utjecat će na nju i ljude oko nje. Pri povratku u Zagreb, Tamala se neće znatno promijeniti, ali postat će obogaćena novim iskustvom i mudrija nego prije.

Roman kroz reminiscenciju obrađuje položaj žena, te u fokusu ima ženske likove i predstavnice ondašnjeg mentaliteta koji je uvjetovan represivnim stavom prema ženama i kulturološkim nasljeđem kako se žena mora ponašati na određen način da bi uopće bila definirana kao dobra i dolična. Njezine protagonistice najviše su određene i obilježene time što su morale preživjeti. Ili su bile ostavljene od roditelja, razdvojene od sestre, čekale povratak muža s ratišta, bile su samohrane majke, lokalne čudakinje dobre duše, djevojčice koje su prepuštene same sebi. Nijedan ženski lik nije crno-bijeli, što je fantastično. Tamala dirljivo utjelovljuje djevojčicu koja je hipersenzibilna i pametna, ali je doista prepuštena sama sebi i internom svijetu koji si je izgradila. Primjer je odrastanja kakvo danas ne bi moglo biti moguće. Autentično je realiziran lik Vice, koja utjelovljuje mnoge dalmatinske matere koje su silom prilika morale postati nepodnošljivo čvrste i nemilosrdne. Iako će čitateljima u romanu dizati tlak, uz malo empatije lako je shvatiti i njezinu stranu priče bez patetike. Tu je i Višnja, koja bi trebala utjeloviti femme fatale, ali i ona je izmaknuta svim pretpostavkama i okvirima. Svidjelo mi se što Nada Gašić možda nije imala feminističkih intencija, ali svakako ih je na kraju realizirala prikazavši koliko je konfliktan i složen svijet žena mogao biti, bez ikakvog odlaženja u patetiku.

Izvrstan je spisateljski odabir rekonstruirati vrijeme (odlasci u kino, recepti, moda odjevnih predmeta) i ispričati fragmentirano zabranjenu ljubavnu romansu između starije žene i mlađeg muškarca kroz perspektivu buntovne djevojčice koja prkosi konzervativnosti samim svojim unutarnjim bićem. Tamala je u osjetljivom dobu sazrijevanja, ukorijenjena je u dobu socijalizma, ali autorica na njenom primjeru radi izvrsnu studiju karaktera. Koliko god Tamala bila samoživa, nestašna, ponosna, duboko u jezgri svog bića je utjelovljenje nečeg iznimno dirljivog i nepatvorenog. Možda najljepše vezano uz Tamalu jest ono što se događa s njome kada ostane sama. Generalno, koliko god roman portretira društvenu stvarnost i ima šarenu paletu likova, Kutijica od školjki obrađuje možda najzanimljiviji aspekt samoće, one koja se realizira kada si okružen ljudima s kojima se iz različitih razloga ne možeš povezati ili imaš jasne granice uspostavljanja bliskosti.

Gašić, iako je napravila pomalo otklon u ovom romanu, ostaje unutar okvira svojih preokupacija, pri čemu vješto oživljava prošlost u maniri književne dokumentaristike – konkretno, riječ je o ljetu 1961. Izuzetna je napetost koju ostvaruje kroz svoje opise, gdje događaji u radnji fantastično korespondiraju s opisima osjetila, te se u ključnim momentima ukrštavaju na zavidnoj poetskoj razini. U Kutijici od školjki prisutna je metatekstualna igra, koja je provedena skoro po svim točkama njezine definicije i o tome imam pomalo podvojeno mišljenje. Neosporna je vrhunska kontrola teksta Nade Gašić. Način na koji ona piše, malu epizodnu priču transformira u veliku priču. Provlačenje Junaka našeg doba za fabularne potrebe, po mom mišljenju više je nego dovoljna metatekstualna komponenta. Kraj koji daje dodatni okvir, iako je stilski savršen, možda nije bio potreban. Naposljetku, usprkos informacijama koje je pružao, djelovao je kao da se autorica sama ne može oprostiti od činjenice da sada zbilja mora sklopiti korice. Usprkos tome, Kutijica od školjki je veličanstven roman; usprkos tome, Nada Gašić još jednom demonstrira netipičan spisateljski kapacitet i još jednom ostavlja bez daha.

Nažalost, ona nema medijsku pažnju kao neki autori, iako pozornost itekako zaslužuje, ali većina profiliranih čitatelja i struka s respektom uvijek reagira na njezin stvaralački rad. Dijalozi su joj uvjerljivi, jezgroviti, brzi, otkrivaju istovremeno mnogo i o liku i o situaciji. Čitajući Kutijicu od školjki dalo bi se ustvrditi koliko je potentan roman za fantastičnu ekranizaciju, nemoguće je ne uvidjeti njegovu filmičnost. Prvobitno sam željela izdvojiti neke citate za ovaj osvrt, međutim odustala sam zbog dva razloga: previše je izvrsnih rečenica i one su nevjerojatno kompaktno utkane u cjelinu teksta, tako da bi bilo čudno izdvojiti opise vezane uz vlak, susret s čovjekolikim labudom, progresivne drame oko gornjeg dijela, ples pred gradom, značenje pojedine stvari. I zastat ću pomalo na tome, jer ova knjiga nije neka nostalgija za prošlim vremenima i iako ih oživljava, provlači se kritičnost prema njima. Ali napisati ovakvu knjigu ujedno je kritika današnjem vremenu prepunom razmaženih pojedinaca, u kojem zbog konzumerizma postaje neshvatljivo koliko značenje za nekoga može imati jedna knjiga, jedne trik-trake, jedna haljina, jedna kutijica od školjki. Gradacija i nepredvidljivost također pridonose užitku čitanja ovog predivnog romana, romana kojeg bih uvrstila na vrh svake književne ljestvice.

© Josipa Marenić, Kulturauzagrebu.hr, 11. svibnja 2026.