Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 25. svibnja 2026.

Petra Farac: analitički osvrt na opus akademske slikarice Petre Farac koja kroz preciznost crteža i bogatstvo kolorita redefinira suvremeni realizam kao prostor apsolutne slobode, 6. dio

Dubrovački je policajac Denis Pavela inicijator i organizator dodjele nagrada djeci iz cijele Hrvatske koja su napravila neko dobro djelo. Nagrada se dodjeljuje u hotelu Imperial svake godine posljednjih pet godina na Međunarodni dan djeteta, a sve to komemorirajući 402 poginule djece – od beba do tinejdžera, u Domovinskom ratu, od toga 16 u Dubrovniku za vrijeme srbočetničkog i crnogorskog bombardiranja i napada na Grad. Sliku kao nagradu Pavela je naručio najboljoj dubrovačkoj slikarici Petri Farac, jedinoj koja je u stanju naslikati takvu sliku. I doista, plačući dok je gledala dokumentarni film koji prikazuje bombardiranje i uništavanje utvrde Imperijal na vrhu brda povrh Dubrovnika te u kojemu gledamo lica s fotografija, nabrajanje imena i godina djece poginulih nevinih i nedužnih na početku života pod zvjerskim bombardiranjem, tužna i nadahnuta, emotivna i osjećajna Petra Farac naslikala je jako lijepu sliku. Podijelila je kompoziciju na nebesku i zemaljsku sferu, kako su to činili veliki slikari renesanse i manirizma, na primjer Raffaelle Sanzio, Giovanni Bellini, Leonardo da Vinci ili El Greco. Gore, ispod velike svijetloplave plohe neba, tvrđava Imperijal slikana je okerastim i smeđim tonovima, a dolje pejzaž, brdo, slikano okerom, svijetlosmeđim, tamnosmeđim i zelenkastim tonovima. Na nebu su ploveći bijeli oblaci, a u njima anđeoske glavice, glavice nevino poginule malene dječice.

Slika se svake godine skenira, uokviruje i dijeli djeci iz Hrvatske koja su preporučena zbog svojega dobrog djela. Dizajnirajući vizualni identitet državnog priznanja Imperial, umjetnica je stvorila rad koji funkcionira na više razina: kao povijesni dokument, kao umjetničko djelo i kao moralni kompas. Preciznim balansiranjem između prikaza razaranja (zapaljeni hotel) i nade (anđeli), ona je uspjela stvoriti univerzalni simbol koji djeca, dobitnici nagrade, prepoznaju kao dragocjenu vrijednost. Njezina sposobnost da kompleksne povijesne narative sažme u jasnu i snažnu vizualnu formu svrstava je među vodeće autore koji aktivno sudjeluju u oblikovanju kulture sjećanja, istovremeno nagrađujući humanost današnjih generacija.

Petra slika teme i motive  koji je inspiriraju iz nečega što je pročitala, glazbe koju je slušala ili filma koji je gledala, a veliki je i filmofil i znalac o filmu, potpuno slobodno istražujući kolorističke odnose unutar crtačke konstrukcije oblika. Papagaj je za to odličan primjer. Na crnoj monokromnoj površini slika papagaja s leđa u tri primarne, osnovne boje: plavoj, žutoj i crvenoj, a perje se čini živim, kao i glava i pogled papagaja blago okrenuta prema promatraču.   

Posljednje slike koje je naslikala potvrđuju njezin upravo nevjerojatan senzibilitet, osjetljivost, osjećajnost i emotivnost. Naslikala je Slijepog Kupidona, anđelčića trakom zavezanih očiju. Kako je slijepi Kupidon mitološko-alegorijsko biće koje simbolizira ludu zaljubljenost i potpunu ljubav (ljubav je slijepa!), samo je za pretpostaviti da se njegovom slikom Petra – razočarana krivim odabirom partnera, uvijek sama, pita: što je ljubav, je li moguća prava ljubav, ako jest koliko ona traje, je li moguća beskrajna, neizmjerna i vječna ljubav, ili je ona samo iluzija, je li bezuvjetna ljubav moguća – ne prema djeci i roditeljima, jer to jest bezuvjetna ljubav – nego ljubav prema muškarcu, ili muškarca prema ženi. Snagu, volju, želju za životom, ali i utjehu i nadu, nalazi u dubokoj vjeri.  25. ožujka 2026. naslikala je Navještenje/Blagovijesti, točno na dan kada se po Bibliji dogodilo, jer za točno devet mjeseci, 25. prosinca je Božić, odnosno Sveta Marija Djevica rodila je Isusa. Arkanđeo Gabriel spušta se odozgora desno, sav okupan blještavom božanskom svjetlošću, monumentalnih krila slikanih u žutoj, zlatnoj, narančastoj i crvenoj i s, poput gotičke, punom aureolom oko glave naslikane žarećim bojama. Ona, Marija, lijevo dolje iznenađeno ga gleda. On joj govori: „Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s Tobom. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, sin Gospodinov kojem ćeš nadjenuti ime Isus!“ Ona kaže: „Ali kako? Muža nemam?“. Tada još nije bila zaručena za Josipa. Arkanđeo joj blago odgovori: „Duh Sveti spustit će se na te i oploditi te. Rodit ćeš sina Svevišnjemu Gospodinu Bogu!“ Marija kaže: „Službenica sam Gospodinova“ i u tom trenutku začne. To je Angelus, „službenica sam Gospodinova“ i moli se u podne i navečer u šest sati, „Zdravo Marijo, službenice Gospodinova“.

Ovu posljednju sliku koju je naslikala objavila je na društvenim mrežama: Facebooku, Instagramu i TikToku – jer Petra više ne izlaže, slika za sebe i svoju dušu, u slikama rasprostire svoju dušu i golemo srce, uvijek je izražavajući u svojoj velikoj vjeri, molitvama i posvećujući se svojoj samoći i unutarnjem duhovnom svijetu. Nešto ranije naslikala je predivnog arkanđela Gabriela. Iz tekstova i intervjua u Jutarnjem listu u nekoliko navrata prije nekoliko i koju godinu, saznajemo da joj se sinovi, šesnaestogodišnji blizanci zovu Gabriel i Daniel – prvi arkanđeo, drugi starozavjetni prorok koji je živio u pećini s pripitomljenim lavovima. No, njezin arkanđeo Gabriel nije portret istoimenog sina, nego prelijepa glava i lice slikano iz profila, eterične, duhovne pojave, slikan tako nježno srebrnom bojom oklopa, smeđim licem i dugom kosom i bijelim krilima na svijetloplavoj podlozi neba, odakle dolazi i kao božji glasnik javlja se ljudima donoseći poruke. Cijela je umjetnost Petre Farac poruka. Njezino vrhunsko slikarstvo prepuno vrlina, bez ijedne mane, cijelo je posvećeno Ljepoti, Dobroti i Istini. Ima vrlo razvijenu percepciju za lijepo, veliki je estet, kao i etik, jer osim estetike, u njezinom radovima caruje i etika, i prije svega, traganje za istinom. Svojom istinom.

Nastavit će se

© doc. dr. sc. Enes Quien, prof., Kulturauzagrebu.hr, 25. svibnja 2026.