Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 1. svibnja 2026.

Petra Farac: analitički osvrt na opus akademske slikarice Petre Farac koja kroz preciznost crteža i bogatstvo kolorita redefinira suvremeni realizam kao prostor apsolutne slobode, 2. dio

Na prvoj izložbi mladih tek diplomiranih umjetnika nagrađenih nagradom Zagrebačke banke, Petra Farac i još dvoje talentiranih mladih umjetnika stvorili su vedru izložbu. Ta vedrina izvirala je iz ozbiljnosti njihovih htijenja, iz njihove ljudske slojevitosti i umjetničke sposobnosti da se znanjem zanemari znanje, a da se jezikom kojim se dobro govori pošalje u svijet uvjerljivi znak vlastite prisutnosti. Ti su prvi diplomski nagrađeni radovi podrazumijevali civilizacijske i kulturološke transfere, i s puno invencije i odgovornosti ispleli svijet koji je sačuvao sposobnost unutarnjega obnavljanja, istodobno svojim antropofagijskim apetitom obećavali nove gromovite i gromoglasne mogućnosti. Dakle, za budućnost ovih umjetničkih sudbina, i one Petre Farac, nije trebalo brinuti. Petrina je umjetnička snaga u tim diplomskim slikama – a radi se o Onassissovim brodovima i avionima različitih poznatih aviokompanija, utemeljena u poštivanju simbola svijeta koji signaliziraju i sukobe i ljubavi unutar globalizacijske ikonike i simbolike, ali ne unutar ideologijskog nego likovnog koncepta jake konstruktivne volje, tankoćutnih prepleta oblikovnih i letrističkih, geometrijskih i koloristički suzdržanih elemenata, pokatkada ironijski upregnutih sa znacima manipulativne marketinške osnovice.   Svoju stručnost i preciznost godinama je primjenjivala u Hrvatskom restauratorskom zavodu, radeći na očuvanju nacionalne kulturne baštine. Danas djeluje kao slobodna umjetnica, posvećena isključivo osobnom stvaralaštvu u kojem pronalazi potpunu slobodu izražavanja.

Prvu samostalnu izložbu imala je u zagrebačkoj Galeriji Kristofor Stanković u Starogradskoj vijećnici u Ćirilometodskoj ulici, koja je tih kasnih devedesetih godina 20. stoljeća imala program izlaganja radova studenata viših i završne godine studija na Akademiji. Tamo je u razdoblju od 10. do 20. listopada 2002. godine izlagala slike iz ciklusa Onassis–Lauda, jasno se referirajući na brodove Aristotela Onassisa i avione privatne aviokompanije slavnoga vozača Formule 1 Nikija Laude. Onda je naslikala i avione Croatia Airlinesa, Air Francea, Lufthanse, i druge moćne kompanije s njihovim logotipovima izražavajući kontrast između bogatih kompanija i običnih ljudi koji ih konzumiraju. Naslikala je Onassissove putničke brodove Olimpic i Maritime. Bili su to portreti apsurda globalizacijske svemoći. Ove slike Petre Farac dojmljivi su portreti kontroverzija i apsurda aktualnog svijeta. Nazvani dihotomnim zajedničkim imenom Onassis-Lauda (oba imena iskorištena su u smislu simbola/ikona bogatog i glamuroznog svijeta), njezini radovi, ponavljanjem kontrasta i intenziviranjem (naglašavanjem) oprečnosti, komentiraju besmislenost situacija u koje nas je dovela aktualna civilizacijska buka i upiru prstom u sve veći nesklad i neizvjesnost što ih proizvode i namiču slava i bogatstvo – komponente društvenog statusa, toliko poželjne i toliko zavodljive da smo gotovo svi poradi njih spremni zaroniti u pustolovine i faustovskih dimenzija.

U osnovi riječ je o konceptualnim radovima, jer proces slikanja i postupnost gradnje planova slike u slikarstvu Farčeve, interaktivni je medij prenošenja poruke. Kako drukčije protumačiti sraz neutralnog jednobojnog fonda slike s tvrdim linijama prolijevanja pikturalne tvari, njihovo (slučajno) razlijevanje po gravitacijskim silnicama i (namjerno) zaokretanje platna tako da boja poteče u drugom (željenom) pravcu (smjeru)? Ili, kako drukčije pojasniti sraz sirove i tvrde substrukture slike s letrističkim aglomeracijama ili (besmisleno spojenim) vrlo precizno i kontrastnim bojama naslikanima konstruktivnim elementima – oblicima koje čine repovi zrakoplova ili krme brodova na čijim su repnim vertikalama ili na dimnjacima vjerno naslikani logotipi poznatih svjetskih prijevozničkih firmi? I jedno i drugo (i podloga i slikani dijelovi – oblici) paradoksalno je aktivirano srazom gravitacijskih sila suprotna predznaka, pa niti potoci pikturalne tvari do kraja teku prirodno logičkim tijekom, niti brodovi plove, niti zrakoplovi lete zamišljenim morima ili nebesima, jer njihove su krme ili repni dijelovi u paru spojeni sa sebi identičnim, samo nešto manjim (ili većim, ovisno kako se čita) krmama ili repnim dijelovima, čineći konstrukcije apsurda koje pravdaju svoje postojanje i žive samo u mašti autorice.

U formalnom smislu, na razini preuzimanja i naglašavanja logotipa pojedinih firmi kao slika-ikona-simbola globalizacijske moći (simbola s kojima se, i ne primjećujući ih u njihovoj istinskoj, stvarnoj dimenziji, gotovo svakodnevno susrećemo) i njihovo učestalo ponavljanje, citiranje i inkorporiranje u strukturu slika, radovi Farčeve pripadaju stanovitom popartističkom kontekstu, ali na razini sveukupnog očitovanja i slikarske izvedbe riječ je prije o svojevrsnoj neomanirističkoj sintezi (situaciji) u kojoj se umjetnica igra različitim perspektivama i proporcijama, izmjenama slikanoga i neslikanog, slučajnoga i namjernog, tvrdoga i rafiniranog, i sl., koji iznjedrene amalgame odijevaju u ruho života, čineći ih živim slikama. Slike NO, ONLY CONCEPT; POP ART; YOUTH BAROQUE ili IMPESIONIZAM naslovi su upisani u polje slike, s jasnim govorom o čemu umjetnica misli i daje svoje omaž povijesnoumjetničkim stilovima i razdobljima.

Naglašavajući pak poetiku usporedbe i kontrasta i učvršćujući njezinu funkciju anaforama tj. ponavljanjem istih ili sličnih oblika i slikarskih tekstura (onih konstruktivnih i onih primarnih), Farčeva imaginativnu potku slike i intenzitet njezine poruke dopunjuje i traži u snažnim vizualnim efektima kojima istovremeno reafirmira procesualnost i hedonizam slikanja, a u vremenu umjetnosti bez slika i objekata, u vremenu umjetnosti u kojoj smisao, riječ, iskričava dosjetka ili ponašanje umjetnika gotovo potpuno potiskuju tradicijske oblike likovnog istraživanja, to postaje sve veća dragocjenost – dragocjenost koju treba sačuvati.

Nastavit će se

© doc. dr. sc. Enes Quien, prof., Kulturauzagrebu.hr, 1. svibnja 2026.