Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 1. travnja 2026.
ANTE KUDUZ (Podosoje, 1935. – Zagreb, 2011.)
Ante Kuduz rođen je u Podsoju pokraj Vrlike 13. lipnja 1935. godine. U ranom vihoru Drugoga svjetskog rata, 1942. godine, pred četničkim terorom, obitelj seli u Brezovicu pokraj Bjelovara. Pučku školu započeo je u Bjelovaru, nastavio u Zagrebu od 1944. do 1946., a potom seli u Đurđevac, gdje ostaje do 1949. godine. U prvim likovnim radovima iscrtava preživjelo bombardiranje iz zagrebačke Kustošije, potiskujući dječačku radost, zaigranost i radoznalost za neka druga sretnija vremena. Vraća se u Zagreb, gdje se 1951. godine upisuje u Školu primijenjenih umjetnosti, gdje mu profesorska toplina, pažnja i stručnost otkrivaju ljepote likovnosti koju Ante Kuduz, svojim izuzetnim talentom i profinjenim senzibilitetom za apstraktnu formu, sintezom grafičkih elemenata pretvara u djela zavidne estetičnosti i lirskog formiranja geometrijskog tkiva crteža ili grafike. Grafički odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu polazi od 1956. do 1961. godine, kada je diplomirao u klasi profesora Marijana Detonija. Član je Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske od 1961. godine. Njegovo prvo izlaganje na važnoj II. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike 1962. stručna je kritika ocijenila afirmativno kao snažnu autorsku inovativnu osebujnost u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Od 1962. do 1964. nastavlja poslijediplomski studij grafike kod profesora Marijana Detonija. To je vrijeme kada generacija mladih likovnih umjetnika u Hrvatskoj uspostavlja ravnopravne kreativne kontakte sa strujanjima Novih tendencija u europskoj i svjetskoj umjetničkoj produkciji. Likovnost, a prije svega crtačka i grafička konstanta u kojoj doživljava intiman i okolni svijet, meditativno pretapa u imaginarne prostore svojih djela i njihovih metamorfoza.
Ante Kuduz je od svojih ranih početaka od 1961. do 1965. godine ostvario izuzetne cikluse: Kadar od 1969. do 1972. godine; Prostor od 1972. do 1975. godine; Grad od 1976. do 1981. godine; Krajolik od 1981. do 1991. godine i Graf od 1992., kojim nastavlja svoja istraživanja u prostoru i vremenu recentnih zbivanja u likovnoj umjetnosti. Ante Kuduz gotovo u svakom svom djelu pokušava objediniti: grafički detalj, slikarsko razrješenje površine te geometrijsku strukturu i ritmizaciju temeljnih elemenata i zbivanja na plohi ili u prostoru. Imao je vrlo dobru afirmativnu kritičku i teorijsku podršku i potporu najeminentnijih kritičara, teoretičara i kustosa: pokojnog Željka Sabola, Igora Zidića, Željke Čorak, Mladenke Šolman, Dubravka Horvatića, Zdenka Rusa, Vlade Bužančića, Tonka Maroevića, Vladimira Malekovića, Ješe Denegrija, Kevina Lyncha sa sveučilišta Cambridge, kao i mnogih drugih, koji su djelima i ciklusima Ante Kuduza posvetili svoja kritička razmišljanja.
Član je Galerije Forum od njezina osnivanja 1969. godine, pridruživši se osnivaču Edu Murtiću. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radi od 1969. godine kao docent, od 1975. kao izvanredni profesor, a od 1980. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Od osnivanja studija dizajna u Zagrebu 1989. godine vodi predmet Crtanje I. i Crtanje II. i likovne vježbe. Izlagao je na 80 samostalnih i više od 400 skupnih, velikih problemskih, koncepcijskih, žiriranih i važnih međunarodnih izložaba u najprestižnijim galerijama u Hrvatskoj i svijetu, gdje je za svoja djela dobio mnoga priznanja i nagrade. Uz umjetnički i pedagoški, važan je i njegov društveni rad kao predsjednika Savjeta za likovnu djelatnost Hrvatskog društva likovnih umjetnika i dekana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981., predsjednika HDLU-a 1982. te 1983. direktora ALU u Zagrebu i predsjednika Predsjedništva Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika.
Desetljećima se, cijeli svoj umjetnički vijek, potvrđivao kao jedan od najkonzistentnijih umjetnika na hrvatskoj likovnoj sceni. Odolijevao je sirenskom zovu novomedijskih eksperimenta i ostao privržen crtežu i grafici. No, njegov je vizualni svijet bio eminentno moderan, a i danas je vrlo suvremen, svjež, univerzalan i neoavangardan. Kao mladić umjetnički je sazrijevao i stasao u doba EXAT-a ’51. i izložaba Novih tendencija pedesetih godina prošloga stoljeća te počeo stvarati svoj vlastiti likovni svijet apstrahirane prirode, prepun optičkih senzacija, s poglavitim interesom za formalnim mogućnostima podražavanja percepcije, što i danas i do kraja života bitno određuje njegova likovna istraživanja. Poput svojevrsnoga filozofa novoga polja likovne kompozicije, Kuduz podjednako u svojim djelima ulančava intelekt i osjetilnost, odnosno spaja i harmonizira intelektualno i senzorno/senzualno iskustvo. Intelektualno je racionalni princip ozbiljnijega i dubljeg promišljanja svake pojedine likovne gradbe, svake kompozicije, svakog integralnog dijela kao varijacije na prosvjetljenje svekolike ljudske opažajne aparature, a senzorno/senzualno provlači se iracionalnim sladostrasnim uranjanjem u gusto, puno i sočno tkivo prizora.
© doc. dr. sc. Enes Quien, prof., Kulturauzagrebu.hr, 1. travnja 2026.