Piše: doc. dr. sc. Enes Quien, prof., 18. siječnja 2026.
Stjepan Šandrk, slikar
Jedan od najtalentiranijih studenata kojima sam predavao na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu slikar je Stjepan Šandrk. Rođen je 31. ožujka 1984. godine u Osijeku. Godine 2002. završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Osijeku, slikarski smjer. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2006. godine na slikarskom odsjeku, u klasi profesora, akademika Igora Rončevića i dobio titulu mag. art. Dobio je nagradu za najuspješnijeg diplomanta, proglašenog od strane vijeća profesora ALU, a odmah potom, iste 2006. godine dobio je i nagradu za najuspješnijeg diplomanta od Hrvatske gospodarske komore (HGK). Izvanredno talentirani i marljivi diplomirani slikar odmah je odlično krenuo u umjetničku karijeru. S obzirom na to da sam mu bio profesor povijesti umjetnosti te moderne i suvremene umjetnosti na Akademiji, a ujedno sam i likovni kritičar, i Šandrku sam, kao i nekim drugim vrijednim, plodnim, radišnim i talentiranim diplomiranim studentima/umjetnicima napisao predgovor za prvu samostalnu izložbu. Mladić mi se zahvalio poklonivši mi dvije slike nevelikoga kvadratnog formata na kojima je u svojoj vrhunski vještoj hiperrealističkoj tehnici i stilu naslikao portrete mojih omiljenih i najljepših glumica, Monice Bellucci i Scarlett Johansson. Portret Monice Bellucci je ovdje, vrlo lijepa, ženstvena i privlačna glumica vrlo je erotski nabijena vodom koja joj se s tuša slijeva preko lica, a Scarlett je pak iz sljedećega ciklusa gdje je hiperealističke portrete poznatih glumica i manekenki, domaćih i američkih, naslikao na pozlaćenoj pozadini.
Šandrk je nakon diplomiranja nastavio školovanje na doktorskom umjetničkom studiju, također osnovanom na Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 2015. doktorirao je uz mentore, svojega profesora slikarstva akademika Igora Rončevića kao praktičnog mentora, te filmologa dr. sc. Bruna Kragića kao teorijskog mentora. Stekao je titulu dr. art. Šandrk je aktivni član udruženja HDLU (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika), HZSU (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika) i MENSA. Izlagao je do sada na tridesetak samostalnih i preko pedeset skupnih žiriranih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je i mnogih nagrada (na Ex aequo, 22. Slavonski bijenale, MLUO Osijek, otkupna nagrada Ine d.d., Energija 2012, nagrada publike T-HT, Nagrada MSU.HR, MSU Zagreb; godine 2021. dobiva nagradu Ministarstva branitelja Žrtva Vukovara te 2025. laureat je Velike nagrade 10. Trijenala akvarela). Bio je i na nekoliko rezidencija i simpozija: studijski je boravio u Barceloni 2009. godine, godine 2014. na rezidenciji je na Glo’Art u Belgiji, godine 2018. na okruglom je stolu na simpoziju SOLD OUT, Propaganda – AntiPropaganda: Und was kann ich tun? na Vienna Art Week, a iste godine i 2019. na rezidenciji De/konstrukcija slike u Lepzigu, Njemačka. Godine 2023. sudjeluje u radu Nesvrstani u Laubi u Zagrebu na panelu AI i umjetnost (Umjetna inteligencija i umjetnost) te prošle 2025. godine na 3. Regionalnoj konferenciji financijske pismenosti, na panelu pod nazivom Od umjetnika do poduzetnika. Stjepan Šandrk živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik, u svojemu atelijeru blizu Trga Petra Preradovića, popularno među Zagrepčanima zvanog Cvjetni trg.
Prva samostalna izložba u galeriji Kontura, za koju sam mu napisao predgovor kao njegov profesor, likovni kritičar, a i zamjenik glavnog i odgovornog urednika art magazina Kontura, Zdravka Mihočinca, bila je održana od 28. svibnja do 30. srpnja 2010. godine. Tada je izložio svoj ciklus foto ili hiperealističkih portreta manekenke i modela Ivane Ergić. I sada, ovih dana, od 17. 12. 2025. do 23. 1. 2026. Šandrk izlaže u galeriji Kontura, sada na adresi Pavla Radića 24, Zagreb. Za ovu recentnu izložbu kataloški predgovor napisala mu je Lejla Topić, viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti. Šandrk je već na zadnjim godinama studija na Akademiji svoju briljantnu tehniku utjelovio u fotorealističkim (hiperrealističkim) slikama.
Fotorealizam ili hiperrealizam značenjski je jedno te isto. U Europi se koristi termin hiperrealizam, a u anglosaksonskom svijetu termin fotorealizam, dok se za skulpturu koristi termin veristička skulptura (engl. Verist sculpture). Hiperrealizam ili fotorealizam nastao je kao umjetnost realističkog prikazivanja po uzoru na fotografsko prikazivanje. Kao pojava formulirao se tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća u Americi i u Europi. Zanima se za ostvarenja novih tehničkih medijskih mogućnosti slikarstva, kao što je slikanje akrilnim bojama, airbrushem te kopiranjem s dijapozitiva i fotografije. Hiperrealizam se u rastrzanom 20. stoljeću pojavio kao snažna reakcija na raznovrsne konceptualne umjetničke pojave. Posebno u 60-im godinama 20. stoljeća bili smo svjedoci silne akceleracije paralelnih umjetničkih pojava i istraživanja: gotovo simultano javljaju se nova apstrakcija, op art, pop art, body art, land art, minimal art, te raznovrsni konceptualni izričaji temeljeni na ideji. Važnu ulogu imao je koncept koji je problematizirao lingvizam, koji je između ostaloga iznjedrio pattern text.
U SAD-u umjetnici poput Lawrencea Weinera, Roberta Barryja i drugih sliku pretvaraju u nizove rečeničnih sklopova, a kritičar Victor Burgis postavlja se prema toj pojavi kao fanatični ikonoklast. Kasnije Michael Rorthy piše tekst Linguistic turn u kojemu analizira obrat umjetnosti prema lingvizmu. Kada su se iscrpile konceptualne umjetničke varijante, došlo jer do novoga velikog obrata prema slici i vizualnim medijima i fenomenima, poput fotografije, filma, videa, televizije i njihova paralelnog istraživanja u kontekstu općih kulturalnih i partikularnih, vizualnih studija. Na kraju svoj obol novim teorijama vizualnih studija daju američki teoretičar W. J. Thomas Mitchell sa svojim kultnim tekstom Pictorial turn, i njemački teoretičar Gottfried Boehm sa svojim tekstom Iconic turn. Dakle, došlo je do velikih teorijskih ideja temeljenih na slikovnom i ikoničkom obratu. Tada smo svjedočili ponovnom okretanju prema figurativnoj umjetnosti, koja će svoje utemeljenje nalaziti bilo u prikazivanju ljudskih bića – pojedinačno ili u grupi, bilo u zamašnim slikarskim pripovijestima. No, pitanje je što je to stvarnost, a realizam još nitko nije do kraja temeljito objasnio.
© doc. dr. sc. Enes Quien, prof., Kulturauzagrebu.hr, 18. siječnja 2026.