Piše: Josipa Marenić, 10. prosinca 2025.
Hrvoje Tutek: Smrt i druga istraživanja, Edicije Božičević, 2023.
Što se dogodi kad odraste pjesnik i smije li pjesnik ikad odrasti? Pjesnik nije Petar Pan, a pjesnikovo odrastanje znači mnogo zrelije rukopise i posljedično tome kvalitetnije zbirke. Tako je i u slučaju Hrvoja Tuteka. U izdanju Edicija Božićević izašla je zbirka koja ne bi trebala proći ispod radara.
Hrvoje Tutek rođen je 1984. u Karlovcu a živi u Zagrebu i zaposlen je kao asistent na Odsjeku za anglistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Dosad je objavio pjesnički prvijenac Cirkular, zatim Mrak i jutro nad Mediteranom i Smrt i druga istraživanja. Za pjesnički prvijenac 2008. dobio je nagradu Društva hrvatskih književnika za najbolji književni debi, dok je za zbirku Smrt i druga istraživanja nagrađen na regionalnom natječaju Trećeg trga, a rukopis je ušao i u uži izbor poznatog zagrebačkog natječaja Na vrh jezika.
Zbirka je izgrađena od tri cjeline koje se međusobno nadopunjuju i omogućavaju istraživanje autorovih glavnih preokupacija. Po nekim zakonima fizike ne moraš biti osobito senzibilan kako bi shvatio da postoje različite vrste smrti, ali moraš biti senzibilan prilikom promatranja odbljesaka i sjena koje te smrti bacaju. Tutek tematski provlači zahtjevno poimanje i promišljanje smrti koje nije ograničeno samo na njezinu doslovnost. Ona je neminovno ljudsko odredište, ali ponekad je to gubitak bliske osobe, a ponekad gubitak dijelova samoga sebe zbog kompromisa koji zahtijeva naša svakodnevnica, radne obveze ili ljudi koje volimo, dok ponekad smrt znači kraj u smislu oslobođenja nametnutih utega ili uloga kojima smo u toj stvarnosti sputani, pa je kao takva početak nekih drugih procesa odnosno egzistencijalnih transformacija.
Zrelost njegova pjesničkoga govora ističe uravnoteženost kvalitete sadržaja naspram njegove zavidno visoke jezične izvedbe. Narativna poezija u zbirci Smrt i druga istraživanja mjestimično je razvučena do krajnjih granica, ali je inteligentno odabrana. Tutek koketira sa strujanjima i stilskim obilježjima koji trenutno dominiraju u poetskom izričaju, ali posjeduje autentičan glas i nikako ne ostaje distanciran niti hermetički zatvoren u sebe, a kroz narative s kojima se lako poistovjetiti omogućava približavanje čitatelju. Zbirka na neki način jest i nije za svakoga. Nije za svakoga, jer recipročno zahtijeva zrelog i koncentriranog čitatelja kojemu se neće biti lijeno probijati kroz gusti i kompleksan tekst, ali tekst koji čitatelju kroz interpretaciju nudi široke prostore asocijativnog doživljaja. Tutekov izričaj je krajnje suvremen te postavlja vizualnu bazu urbane okoline kroz prozore, klupice, supermarkete, podnožja zgrada, travnjake i asfalt. Prevladava odgovarajuća atmosfera sveopće iscrpljenosti, umora i ton oporosti koji struže kroz stranice uz često ponavljano pitanje: dišeš li?
Zbirka ne ostavlja nikakva prostora za bilo kakva utočišta u smislu ideologizacije ili romantiziranja (Ljubav u doba financijalizacija, Pomirenje s tijelom, Građanin). Savršeno oslikava kolektivni mentalitet i računa na naše voajerske sklonosti (Snimak nadzorne kamere u supermarketu, Crvena simfonija, Saga). Zbirka je ujedno reakcija, dijagnoza i otpor. Kroz nju pozorno ugrađuje mozaike ponavljajućih motiva poput mjehurića Coca-Cole, ekrane televizora i bicikle koji dobivaju različite kontekste i komprimirano ciljaju emocije čitatelja. Često se provlači sjećanje na djetinjstvo ili mladenaštvo nasuprot zrelosti u smislu doživljaja svijeta oko sebe, ali samo kako bi se naglasio kontrast pred realnosti koja samu sebe proždire s visokim zahtjevima kapitalističko-konzumerističkog stila života. Pjesnik nam se suvereno obraća kad asertivno konstatira u pjesmi Preživljavanje noći:
Stvari su oduvijek izvan kontrole onih koji su u njih vjerovali.
U ustima okus kalodonta i praznog želuca. Sve blijedi, tome se još
Možeš nadati. Sve se može promijeniti, to je ono što želiš željeti.
To je ono zbog čega želiš željeti.
Kroz zbirku se provlači lik provincijalca koji ruši klišej mačo tipa ili uličnog frajera; razotkriva se kao individua koju prostor grada u jednakoj mjeri privlači i zastrašuje, jer kroz njega zamjećuje proturječja i proživljava egzistencijalni nemir. Opsesije koje se misaono javljaju kao pokušaji izgradnje odnosa, pokušaji komunikacije, pokušaji oslobođenja usred klasno podijeljenog društva, privatizacije i tranzicije, pripadaju ne samo jednoj generaciji nego općenito svakom ljudskom biću, čime zbirka poštuje postignuće nepisanog pravila o univerzalnosti u poeziji. Mislim da je Tutekova pjesma Posjet majci antologijska. I nije jedina, ima ih još. Snaga zbirke dolazi također iz njezine kompaktnosti i preciznosti. Tutek je koristio stvari koje obilježavaju njegovu svakodnevnicu, ali ih je preoblikovao i vješto usmjerio pažnju koliko na ćoškove u kojima su radijatori, toliko i na ćoškove ka kojima bježe mačke. Prigušeno je ubojita ova zbirka. Ubojita uz mjehuriće Coca-Cole i valja je istražiti.
© Josipa Marenić, Kulturauzagrebu.hr, 10. prosinca 2025.