Piše: Katarina Marić, 30. srpnja 2025.
Srebrenka Peregrin, Erika Katačić Kožić: Bajkarenje, Planet Zoe, 2022.
Dvije nadasve zanimljive osobnosti Srebrenka Peregrin (spisateljica bajki i spekulativne fikcije, prevoditeljica, pripovjedačica po festivalima bajki i legendi te na konvencijama znanstvene fantastike i aktivna sakupljačica hrvatskih narodnih bajki) i Erika Katačić Kožić (iz snažnog interesa za domorodačke kulture i njihove umjetnosti, postaje spisateljica i kazivačica priča, te ih izvodi uz pratnju didžeridua), nakon zbirki Bajkarice, 2020. (narodne priče i bajke o junakinjama sa svih kontinenata koje svojom snagom, snalažljivošću, kreativnošću i poduzetnošću pomažu sebi i svojim zajednicama) i Bajkari – junaci iz narodnih predaja cijelog svijeta, 2021. (pripovijesti o junacima iz usmenih i mitoloških priča, bajki i legendi drevnih kultura), udružene s vrsnim međunarodno objavljivanim autorom stripova i grafičkih romana, scenaristom, slikarom, karikaturistom i ilustratorom Željkom Pahekom, kao sposobne i pronicljive oblikovateljice prezentirale su i treću kolekciju narodnih priča filtriranih narativa i imenovanih protagonista (Bosiljka, Nebojša, Grujo) i jela (brudet, broskva, fritule) kao koraka osuvremenjenja ka današnjoj čitalačkoj publici Bajkarenje, uvodno kazujući: „Isplele smo košaru od tinte i papira pa je za vas napunile hrvatskim narodnim pričama“.
Obrađuju mahom znane univerzalne obrasce i ustaljene okvire (karakteristični uvodi i završne formule), animalističke i demonološke teme i motive smještene u čudesnom uvijek otvoreno i prijemčivo mitsko, izvanpovijesno vrijeme i prostor šireg (južno)slavenskog folklora. Tako primjerice Tri jegulje nemaju ništa zajedničko s istoimenom predajnom pripovijetkom o ribaru koji peca jegulje s čime posljedično veze imaju njegova dva sina (motivska istovrijednica s danskom Dva brata blizanca ali i Začaranom srnom iz Pentameronea Giambattiste Basilea) – ovdje su naime sličnije Pepeljugi i Kari Drvenhalji (kod nas znanoj kao Mara) s nadasve neuobičajenim slatkovodnim pomagačima. Vjerni psići miješaju pak motiviku Stoliću, prostri se i Ivice i Marice, a Ivicu i Maricu, Bratca i sestricu, Zlatni kolovrat i Drvo kleke s nasilnim odraslima evocira zanimljiva romska inačica Brat zec; motiviku Snjeguljice pronalazimo u Kovčegu na valovima, a onu Ljepotice i zvijeri te uopće metamorfoziranih začaranih prinčeva (od Princa-žapca preko Snjeguljice i Ružice do Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca) u Kćeri dobre vještice i Zlatorogoj janjadi.
Potom, priča Bakrene, srebrne i zlatne uzde u svijest priziva Konjića Grbonjića ali i znani lik Pepelka – muške inačice Pepeljuge, a Staklena gora također sižee iz fonda ruskih bajki – od Ognjene ptice i Vasilise Premudre (Prekrasne) do Babe Jage, poput bacanja čarobnih predmeta koji postaju pomažuće prepreke progoniteljima junaka u bijegu. Usto, autorice donose i djela s rjeđe susrećućim mitskim bićima poput vučjih pastira (zoometamorfni entiteti koji tek donekle evociraju Magareću kožu – više legende o vukodlacima i vampirima), mrzovoljnih patuljaka znanih kao pedaljmuža lakatbrade (ovdje pod imenom Pedaljčovjek Lakatbrada, svojevrsni ekvivalenti Cvilidreti) ili vidovine (inačica vedomca/vremenjaka, inicijalno vezanog uz slovenski folklor, čija se nazočnost kao bića koje kontrolira prirodne sile, najčešće očituje jakim udarima vjetra a počesto figurira i kao antagonist dobrom kr(e)sniku – ovdje je pak pomagač u bajci Staklena gora).
Na taj način, ovim odabirom od tridesetak naslova, Srebrenka Peregrin i Erika Katačić Kožić potvrđuju da bajke, kao jedan od najstarijih oblika usmenog umjetničkog stvaralaštva i prvobitnog folklora odnosno onog ritualističkog, navijek ostaju ne inferiorna dječja literatura ili zabava, radije nositeljice kako kulturoloških vrijednosti, jednako tako i očuvanja slojevitog životnog ethosa simboličke dubine te je od nasušne važnosti prenositi ih poput lučonosnih medijevalnih pučkih egzempluma/prispodoba i skromno pokušati doprijeti i analizirati njihov(u) neuhvatljiv(u) i nedokučiv(u) mirabilis/čudesnost.
© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 30. srpnja 2025.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.