Piše: Katarina Marić, 25. srpnja 2025.

Damir Hoyka: Pustolovine Tizi Enili: Eksperiment, Početak, Uspon života, Osvajanje kopna, vlastita naklada, 2021–2024.

Putovanje kroz vrijeme kao filozofsko-kvantno fizikalna kategorija odnosno kao koncept kretanja/gibanja između dvije točke u vremenu (na način kretanja među točkama u prostoru) manipulacijom/suspenzijom vremena ili vremenske dilatacije, mahom se odvija pomoću fiktivnog postrojenja vremenskoga stroja, tzv. crvotočinama, te može biti usmjereno prema natrag (u prošlost) ili prema naprijed (u budućnost). Kao, pak, knjiško/celuloidna sci-fi tema intrigira još od ikoničnog H. G. Wellsova romana (ali i kasnije u djelima poput Grimwoodova Replay ili Barcelónine Zlatarove tajne) odnosno filmske trilogije Povratak u budućnost (1985–1990) (te naknadnim vrsnim naslovima kao što su primjerice Donnie Darko (2001) Richarda Kellyja, 12 majmuna (1995) Terryja Gilliama, Izvorni kod (2011) Duncana Jonesa ili serija Bodies (2023)), noseći sa sobom brojne paradokse, neuhvatljive kategorizacijske definicije odnosno neodgovorljivo pitanje o prirodi same stvarnosti, ljudskih mentalnih projekcija, svijesti i percepcije, te najbliže svakodnevnom iskustvu i nadalje ipak ostaje teleskopsko promatranje zvijezda, kao dostupna nam opcija osvrtanja na onu novikovskovljevu „samokonzistentnu“ prošlost.

Zadnjih nekoliko godina znanstvenofantastičnim promišljanjima na najbolji se mogući način putem literature za djecu i mlade – od sedam do osamnaest godina, priključio i u javnosti mahom najprepoznatljiviji kao fotograf, Damir Hoyka, kreirajući po mnogočemu jedinstven edukativni roman u nastavcima o pustolovinama djevojčice Tizi Enili koja, kako stoji u promidžbenim materijalima: „…s roditeljima vrhunskim znanstvenicima živi u gradu Gea na istoimenom otoku. Tamo pohađa školu u sklopu znanstvenog instituta kojem je misija omogućiti čovječanstvu napredak i kvalitetniji život. U toj se školi naprednim edukativnim metodama nastoji otkrivati i razvijati individualne sposobnosti svakog učenika“ jer se zna, poručuje autor, da svaka osoba ima barem jedan VIS – talent ili sposobnost kojom svijet može učiniti boljim. Sama radnja na zabavan te simultano spontano poučan način prezentira znanstveno provjerene i potvrđene hipoteze vezane uz najstarije doba Zemljine povijesti i to tako da se isprepleću fizika, kemija, biologija, ali i informatika i filozofija, s umjetnošću.

Takvim afirmativnim, epistemofilnim svjetonazorom knjiga dovitljivo unutar svojih korica uvlači i čitatelja, kojem se likovi katkad obraćaju direktno, na taj način brechtovski interaktivno rušeći granicu između fikcionalnog svijeta i realnosti – diderotovski famozni četvrti zid, te time tog istog čitatelja čineći nevidljivim promatračem i gotovo ravnopravnim participantom u radnji; sudjelovateljem pustolovine u kojoj putem gotovo nezamjetno uči pomoću mnemotehnike, kritičkog ali i pozitivnog razmišljanja, potičući na zauzimanje stava, inkluzivnost, ekološku odgovornost, neminovnost unapređenja obrazovnog sustava, poštovanje prema predcima i prošlosti, općenitu društvenu promjenu mentaliteta, ali i zdravorazumsku empatiju prema svim stvorovima kao temelj ponašanja pri gradnji humanijega društva: „Goleme ribe vrtjele su se iznad Tizina ukočenog tijela i trzale se u jezivom klupku punom ugriza. Buljeći u stravičan prizor, pitala se zašto je svemir tako okrutan. Zašto neka bića da bi opstala moraju jesti druga bića? Zašto je opstanak života uvjetovan oduzimanjem života? Zanimalo ju je postoji li negdje svemir u kojemu to nije tako.“

Svime navedenim, Hoykina kvadrilogija u nastajanju štivo je za čitavu obitelj i sve generacije; pitak instrument za stjecanje znanja i nikad lakši put za odmicanje djece od sve više rastuće apatije, dekoncentriranosti i pasivnog tipa zabave kako bi naučili cijeniti istinske ljepote i vrednote. I sam autor kaže da ovo nisu samo knjige, nego (obrazovna no prije svega odgojna) – misija. Roman je dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja RH za korištenje u nastavi i niz profesora i roditelja ga koriste kao edukacijski sadržaj.

© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 25. srpnja 2025.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.