U četvrtak, 25. travnja u 19.30 sati u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Velikoj dvorani u sklopu Majstorskog ciklusa SO HRT-a održava se koncert Vladarski dosezi.

Aleksandar Marković, dirigent

Aleksandar Madžar, klavir

Organizator Hrvatska radiotelevizija

Program:

Ludwig van Beethoven: 5. koncert za klavir i orkestar u Es-duru – Carski, op. 73

Anton Bruckner: 7. simfonija u E-duru, WAB 107

Peti – Carski koncert za klavir i orkestar, posljednje u nizu svojih velikih solističkih ostvarenja, Beethoven je skladao u teškim okolnostima stalnih napada Napoleonove vojske na Beč 1809. godine. „Kakav destruktivan, neuredan život vidim i čujem oko sebe: ništa osim bubnjeva, topova i ljudske bijede u svakom obliku“, zapisao je. Impresivno carski u opsegu i utjecaju, Peti koncert napušta ideju koncerta kao djela u kojemu se pokazuje virtuoznost, s unaprijed određenom formalnom strukturom. Iako ne nedostaje blještave virtuoznosti, Koncert je zapravo koncipiran kao trostavačna simfonija sa solo klavirom. Klavir je istodobno integriran u cjeline i solistički instrument. Orkestru pripada istaknuta uloga u kojoj doseže izvanredne kolorističke efekte. Beethoven izbjegava mnoge od uobičajenih konvencija, a količina njegovih inovacija otvorila je put za velike romantičke tvorevine skladatelja poput Brahmsa, Liszta, Čajkovskog i Rahmanjinova. Solistički istup klavir ima već na samom početku koncertu, i on je prvi put u povijesti potpuno zapisan u partituri.

 Maestro Marković već se pokazao kao izuzetan tumač simfonijskog izričaja Antona Brucknera; uz Simfonijski orkestar HRT-a sjećamo se izvedbe 8. simfonije iz 2021. godine. Njezina prethodnica – 7. simfonija u E-duru – prvo je djelo s kojim je 1884., tada šezdesetogodišnji Bruckner, doživio istinski uspjeh. Opće razmišljanje javnosti nakon praizvedbe u Leipzigu sažeo je kritičar lista Berliner Tageblatt: „Bruckner nas je toliko zavarao da smo se, kada je zadnji akord njegova djela zamro, zapitali s udivljenjem – kako je moguće da nam je ostao nepoznat sve do sada?“ Impresivno simfonijsko zdanje kroz četiri stavka svjedoči o skladateljevoj inovativnosti i dubokom promišljanju glazbe i vlastita umijeća: od nadnaravne ljepote prve teme prvoga stavka – čija mu se melodija javila u snu, preko uzvišene tužaljke u spomen na 1883. godine preminulog Richarda Wagnera u drugome i vraćanja vlastitim, gornjoaustrijskim korijenima u trećem stavku, do blistavog zaključka u finalu koje nam konačno približava nadnaravnu viziju iz sna s početka djela.

Izvor: www.lisinski.hr, Kulturauzagrebu.hr, 21. travnja 2024.