Sveobuhvatna muzejska retrospektiva

Piše: Ivica Župan, 4. listopada 2023.

SANJA IVEKOVIĆ: WORKS OF HEART (1970. – 2023.), MSU, 15. lipnja – 15. studenog, kustosica Zdenka Badovinac, koordinatorica projekta Martina Munivrana, asistentica Petra Cegur, dizajn postava izložbe Ana Martina Bakić, vizualni identitet izložbe Rafaela Dražić

Prva sveobuhvatna muzejska retrospektiva u rodnom gradu Sanje Iveković, Works of Heart (1970-2023), trajeu zagrebačkom MSU-u. Izložba kustosice Zdenke Badovinac premijerno je prikazana prošle godine u bečkom Kunsthalleu. Iako dijele isti naziv, zagrebačka izložba je ponešto drukčija, opsežnija i prilagođena specifičnom prostoru MSU-a te uključuje nove produkcije: spomenik Trudna memorija (Pregnant Memory) i Izvještaj u sjeni (Shadow Report), veliki broj radova iz kolekcije MSU, nove segmente – arhiv pod nazivom Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982. kustosice Ivane Bago te presjek autoričinih aktivističkih aktivnosti.
Arhiv istražuje rano djelovanje umjetnice te njezinu prvu veću samostalnu izložbu Dokumenti 1949.-1976., održanu 1976. u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti. Tada su prvi put pokazani njezini danas kultni radovi Dvostruki život i Tragedija jedne Venere. Obuhvaćajući vrijeme od autoričina studija na zagrebačkoj ALU tijekom globalnih studentskih pobuna 1968. do rastuće krize jugoslavenskog socijalizma početkom 1980-ih, arhiv predstavlja izbor umjetničinih poznatih i dosad neizlaganih radova zajedno s odabirom materijala iz arhiva umjetnice, uključujući crteže, skice, bilješke, fotografije, pisma, izložbene plakate, knjige i časopise. Uključen je i manji izbor građe iz drugih osobnih i institucionalnih arhiva, kao i nekoliko priloga pozvanih suradnika.

Izložba Works of Heart nazvana je prema jednom od autoričinih radova koji je predstavljen na istoimenoj izložbi postavljenoj u Galeriji Josip Račić 2001. Iveković je preuzela ovaj naslov sa stranica New York Timesa iz veljače 1994., kada je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici objavljen reklamni oglas za ogrlicu s privjeskom u obliku srca za Valentinovo. „Iveković je od ratne fotografije i reklame napravila dva odvojena plakata, uvećavajući i naglašavajući novinsku jukstapoziciju ženskog modela koji reklamira ogrlicu i ranjene žene koja u fotografiji ilustrira izvješće o masakru. Srcolika ogrlica, kao i zatvorene oči žena na obje fotografije, upućuju na jedno moguće tumačenje naslova izložbe, kojim se podcrtava posvećenost umjetnice dekonstrukciji stereotipnih prikaza žena – u ovom slučaju žene kao utjelovljenja emocija i sentimentalnih motiva. Pored toga što upućuje na stereotipe ženskog odnosa prema svijetu, srce je i metafora za umjetnost shvaćenu kao neku vrstu stroja koji istodobno reagira na, ali i proizvodi društveno-politički kontekst. Srce u nazivu izložbe je i podsjetnik da je našem društvu potrebno više solidarnosti u vremenu kada se krize nižu jedna za drugom“, tumači Badovinac.

Reprezentacija ženskog identiteta, ženska povijest, mizoginija, nasilje nad ženama, femicid, toksična muškost, državna opresija i manifestacija različitih ideologija u masovnim medijima, ispitivanje odnosa masovnih medija, roda i ideologije neke su od autoričinih osnovnih okosnica. Posljednjih pedeset godina njezino djelovanje se razvijalo kroz feminističku artikulaciju različitih angažiranih pozicija u odnosu na društveno-političku stvarnost. Razvoj i reaktualizacija feminizma pridonio je da njezina djelatnost dospije u fokus zanimanja javnosti, od koje se očekuje da o tome zauzme neku poziciju.

Retrospektiva Sanje Iveković nije priča samo o njezinu radu, nego je autoričina ambicija da recipijenta nadahnjuje kako bi se on suočio s temama vezanim za društveno-politički kontekst u kojem njezini radovi nastaju, od feminizma, komunizma, propagande, svih oblika terora. Uvijek je nastojala kritički promišljati svoj položaj u društvu i društveni, politički i umjetnički kontekst u kojem stvara. Vraćajući se ovom retrospektivom do njezinih ranih ostvarenja, posjetitelji će se susresti s radovima kojima se ona suprotstavlja patrijarhatu, konzumerizmu, autoritarnosti, nacionalizmu, ksenofobiji, brisanju pamćenja, nasilju nad ženama i drugim područjima stvaralačkog otpora. Njezini angažmani očituju vjeru u sposobnost umjetnosti da preobražava stvarnost.

Akcije Sanje Iveković uklapaju se u široki val recentnih utopijskih prijedloga u kojima još uvijek traje vjera umjetnika u neko moguće smisleno uređenje i preuređenje materijalne i duhovne realnosti postojanja. Ali, umjetnost ne generira promjenu svijeta, više se pozicionira kao utopijsko-projektivna, kritička praksa.

Autor svoj komentar današnje društvene zbilje, koju oblikuje korporativni neoliberalizam, ne smije kazivati načinom sveprisutnih aktivističkih akcija, nego profinjenim jezikom koji se drži načela da prezentacija problema sama po sebi nije dostatna, nema vrijednosti bez ostvarenja umjetničkog aspekta, odnosno bez individualnih autorskih likovnih i estetskih svojstava. Upravo su stoga radovi uvjerljivi jer osim semantičkih, fenomenoloških i socijalnog sadržaja odražavaju autorov umjetnički senzibilitet, snagu njegove stvaralačke individualnosti, koji se očituje u jedinstvenu spoju estetski osmišljene forme i utilitarnosti zadana narativa.