Piše: Katarina Marić, 28. svibnja 2025.
Irena Paulus: Audiovizija hrvatskoga filma: primjeri suvremene skladateljske prakse, Hrvatski filmski savez – Edicija Rakurs, ur. Diana Nenadić, Zagreb, 2024.
Na 308 stranica mekog uveza sa crnobijelim ilustracijama kroz ukupno sedam poglavlja, koja su uz uvodni Filmska glazba u Hrvatskoj – raznolikost kreacija, stilova i pristupa posvećeni svako po jednom prezentnom nacionalnom skladateljskom imenu (braća Alen i Nenad Sinkauz, Mate Matišić, Dalibor Grubačević, Igor Paro, Alfi Kabiljo i Tomislav Simović), plodna domaća autorica specijalizirana za glazbu i zvuk na filmu Irena Paulus prezentira svoju petu knjigu o sprezi muzikologije i filmologije kroz motiv filmske glazbe (Glazba s ekrana. Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine (2002), Brainstorming – zapisi o filmskoj glazbi (2003), Kubrickova glazbena odiseja (2011) Teorija filmske glazbe: kroz teoriju filmskog zvuka (2012)) Audiovizija hrvatskoga filma: primjeri suvremene skladateljske prakse.
Sustavno pišući kritike, eseje i studije na rečenu temu, kroz svoje knjige pokušava ovu opsežnu građu supstancijalno sintetski sistematizirati – ovaj put kroz generaciju skladatelja kojoj pripadaju kako veterani Simović i Kabiljo, a još više oni mlađe i srednje generacije (Paro, Grubačević, braća Sinkauz, Matišić), što predstavlja svojevrsni nastavak naslovu Glazba s ekrana. Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine (u kojoj obrađuje prvu i drugu generaciju hrvatskih filmskih skladatelja, kao što su primjerice Bruno Bjelinski, Silvije Bombardelli, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Miljenko Prohaska, Anđelko Klobučar…). Njihova je glazba raznolika kako žanrovski, jednako tako i trendovski: tako starija garda svoju primijenjenu umjetnost izvodi tradicijski dominantnom metodom kreativne stimulacije – olovkom na papiru; novija pak pri konceptualnom procesuiranju obilato rabi danas itekako proliferantne računalne alate i digitalne tehnologije.
Tako braća Alen (1978.) i Nenad (1980.) Sinkauz nekonvencionalno improvizatorski eksperimentiraju zvukom kroz semplove, loopove, ambijentalne ritmove (u novije vrijeme admirabilan rad za vrstan film Proslava Bruna Ankovića, 2024., a u kojem se našla i briljantna skladba Kad te gledan genijalnog Adama Semijalca), a multidimenzionalni, versatilan umjetnik Mate Matišić (1965.) biva inspiriran raznovrsnim glazbenim utjecajima – od etno-modaliteta ganga i rera do djangoreinhardtovskoga gipsy-manouche jazza. Dalibor Grubačević (1975.) pak inspiraciju crpi kod holivudskih skladatelja, građenu na simfonijskom konceptu orkestracije, melodije i teme / lajtmotiva, pišući mahom orkestralnu filmsku glazbu. Poseban je kuriozitet rad Igora Para (1963.) – poznavatelja i stručnjaka za ranu glazbu, napose onu iz razdoblja renesanse; povodom čega je skladao izvrstan soundtrack za Ribanje i ribarsko prigovaranje Milana Trenca (2020). U knjizi je prezentiran i rad dva važna skladateljska imena starije garde – Tomislava Simovića (1931–2014 ) – pionira u kombinatorici jazza, elektronike i inih žanrova odnosno sintesajzera s orkestrom, popularizirane u animiranim filmovima Zagrebačke škole crtanog filma i Alfija Kabilja (1935–2025) – velikog melodičara tradicionalne orkestralne filmske (ali i kazališne) glazbe.
Svako poglavlje pritom koncipirano je po shemi općih podataka o svakom od skladatelja, uz formu intervjua sa svakim ponaosob (za Simovića intervju je vođen s filmskim kritičarem i izdavačem Željkom Luketićem) te case-study muzikološko-filmološke analize primjera iz filmografije tematiziranog skladatelja. Svima njima, uz sve različitosti, ipak nešto je zajedničko – naime, njihova inovativnost, otvoren um i nesporna nadahnutost dorasla brojnim poslovnim izazovima koja čini odabrane skladatelja lučonosnim egzemplarima uvijek nanovo obnavljajuće i žive, proliferantne glazbene scene suvremene hrvatske skladateljske prakse, dok je sama publikacija pitko i zanimljivo štivo ne samo za studente muzikologije, filmaše i skladatelje nego općenito filmofile ali i svakako poklonike filmske glazbe.
© Katarina Marić, Kulturauzagrebu.hr, 28. svibnja 2025.