Shakespeare u HNK-u

U nedjelju, 14. travnja u 19:30 sati u HNK-u se premijerno prikazuje San Ivanjske noći Williama Shakespearea.

Detaljan raspored predstava na poveznici: https://www.hnk.hr/hr/drama/predstave/san-ivanjske-no%C4%87i/

U središtu zbivanja vriju burni prizori rasparenih ljubavnika i raspaljenih nagona u različitim scenarijima ljudske žudnje koji s velikim užitkom sastaju ledeno i kipuće, stidljivo i besramno, ljudsko i animalno, smješteni na teritorij šume, pod krinkom solsticija, pod okriljem sna. Uz efekt Puka. I uz paralelnu fikciju predstave u predstavi, na drugom kraju šume. Tom središnjem teritoriju šume pripada i središnji skandal komada: muškarac koji je postao magarac i žudnja Titanije za magarcem. Shakespeareovi likovi time prelaze iz strukturiranog svijeta Atene u natprirodni noćni svijet šume s prihvaćenom logikom sna, otvarajući situacije bijega iz društva, prelaska iz jave u san, iz razuma u maštu, iz poretka u anarhiju, iz ograničenja u slobodu. Neki bi primijetili, i iz društvenog zdravlja u ludilo. Šuma tako postaje teritorij u kojem bujaju fikcionalni formati zamišljenih svjetova koji se dotiču na pozornici, teritorij za drugu stvarnost. Zaplet koji započinje u reguliranom, jasno muški usmjerenom društvu, ovdje se na teritoriju šume nastavlja odvijati kroz san četvero ljubavnika, san Titanije te treću situaciju sna, igrani san Pirama i Tizbe, uvježban u šumi ali predstavljen na kraju komada na dvoru prigodom svadbenog pira, gdje je radnja i započela.

Šekspirova šuma predstavlja ovdje teritorij povezan s mogućnošću subivanja u prostoru paralelnih stvarnosti, čime, za početak, signalizira dijalog. Također i slojevitu razmjenu, polemičku suigru svojih paralelnih izvedbenih procedura, među kojima se kreću protagonisti, kao i publika. Ta metateatralna akcija svojom artificijelnošću dopušta nam misao destabilizacije, čak i razobličenja, konvencionalnih socijalnih uloga i poretka, ukazujući na fabriciranost svake dovršene slike svijeta. Što smo više svjesni artificijelnosti, konvencionalnosti i teatralnosti svijeta, to je manja naša podložnost očekivanju i samorazumljivosti proizvodnje bilo statusnih, bilo rodnih ili rasnih stereotipa, uloga i naracija čiju reprodukciju ispisuje zajednica.

Prevoditeljica: Željka Udovičić Pleština

Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Ivan Marušić Klif
Skladatelji: Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević
Dizajner rasvjete: Luka Matić
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Koreograf: Paolo Magelli

Asistentica redatelja: Barbara Rocco
Asistentica scenografa: Nataša Kanceljak
Inspicijent: Vedran Dervenkar
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić

Uloge:

Titanija/Hipolita: Helena Minić Matanić
Oberon/Tesej: Robert Plemić
Puk/Filostrat: Hana Hegedušić
Graša,vila: Beti Lučić
Paučina, vila: Sara Ipša
Hermija: Dea Presečki
Helena: Elizabeta Brodić
Lisandar: Robert Španić
Demetrije: Karlo Mrkša
Egej, Hermijin otac: Zvonko Zečević
Petar Dunja: Marinko Leš
Vratilo: Marko Cindrić
Gubac: Filip Eldan
Frula: Nikša Eldan
Gladnica: Darko Plovanić
Spretko: Zdenko Brlek
Vile: Vita Breški, Dina Drožđek, Melani Šipek

Izvor: www.hnk.hr, Kulturauzagrebu.hr, 2. veljače 2024.