Piše: Vesna Aralica, 6. srpnja 2023.

Zoran Ferić: Dok prelaziš rijeku, V.B.Z., 2022.

Zoranu Feriću, zrelom i etabliranom piscu postmoderne hrvatske književnosti, intertekstualni postupci pri stvaranju pripovjednog diskursa nisu strani, stoga se i u proslovu njegova zadnjeg romana Dok prelaziš rijeku može dokučiti lajtmotiv na temelju kraćeg romana Marguerite Duras Ljubavnik.

Ljubavni odnos malo starije Lolite i muškarca zrele životne dobi stekao je književni renome još s kultnim romanom Lolita Vladimira Nabokova 50-ih godina prošlog stoljeća i od tog vremena respektabilno se probija i u druge umjetnosti kao jedan od najintrigantnijih fenomena na relaciji muškarac-žena,  ponajprije zbog neminovne psihologizacije takva odnosa.

Zoran Ferić pouzdano razvija priču o realiziranom ljubavnom odnosu između pedeset trogodišnjeg pisca i dvadeset dvogodišnje studentice kiparstva izmjenjujući ich-form i er-form, prelamajući tako fabularno tkivo pjesničkim pasusima koji romanesknom sadržaju daju potrebnu lirsku intoniranost.

Dakako, u pozadini jednoga takvog toksičnoga odnosa, koji nije lišen sadomazohističke grubosti, pa ga i sam autor smješta u već ustaljenu sintagmu kurviša i nimfomanke,rastvara se poput cvijeta bolna tema traumatiziranog djetinjstva – onoga istog o kojem je pisao na svoj način i Marcel Proust u svom romanu-rijeci U potrazi za izgubljenim vremenom ili pak Miroslav Krleža u svojoj psihološkoj studiji Povratak Filipa Latinovicza.

Feriću, dakako, više pristaje crnohumorno i dinamičnije pripovijedanje lišeno minucioznih opisa pojavnoga svijeta. Autor slijedi Eros, ironizirajući andropauzu i sve negativne aspekte muškoga labuđeg pjeva, stavljajući ga uz bok prpošnoj i nezreloj ženskoj seksualnosti mlade studentice.

Lakonski je uobičajeno reći kako se ljubavni odnosi – oni iskreni, sklapaju po principu našao lonac poklopac i ne čudi stoga što je jedan od najznakovitijih obrazaca privlačenja osobnosti i opjevan i opisan: „With or without you, I can live with or without you…“Tako pjeva Bono.

A čitatelj Ferićeva, tek naoko zabavna štiva, uviđa postupno svu tragediju odnosa koji je skliznuo s tračnica duha i uronio u golu strast koja ublažava nemire i tjeskobe – i oženjena pisca koji svoj brak doživljava monotonim i pomalo dotrajalim, i studentice na Akademiji, koja od djetinjstva grozničavo traži očinsku figuru (u nedostatku oca koji je sam sebi presudio) ne bi li suzbila razarajući osjećaj krivnje i inferiornosti s kojim se bori danonoćno.

Netko je jednom ustvrdio kako je djetinjstvo poput dupkom pune bačve koja se jednog dana okrene naopako, a njezin se sadržaj cijedi i prelijeva po nama do kraja života. Od tog umivanja ovisi sav afektivni sklop čovjekova bića. Nikome se ne slijeva jednako: neki su žedni čitava života, a neki se ne mogu riješiti iritantnog pamćenja tijela.

Ili kako sam pisac na jednom mjestu potvrđuje: „Sve curi iz života kao iz prerezane aorte, utezi istih budućih dana, sve to…“

Što sredovječni lik pisca duguje fatalnom liku djevojke koja se ne može disciplinirati?!

Premda se „rijeka nikad ne prelazi bez smrtne opasnosti“, naš se pisac iznova rodio kad je spavao s odraslom Lolitom i ponovno oživio svoje rane adolescentske, nesigurne godine koje pamti i po srazu s jednom starijom damom u zrelim godinama.

Do najbolnije točke romana čitatelj dolazi postupno, a pisac ga navigacijom usmjerava do poglavlja, sociološki intoniranog, a nazvanog Plaža za invalide.

Roman Zorana Ferića oslobađajuće isijava činjenicom kako svatko vuče neki hendikep iz djetinjstva ili rane mladosti, no moguće je tehnikom osvještavanja face to face u srazu s drugim do sebe otkriti načine samoizlječenja ili barem prihvaćanja ahilovih peta koje uostalom daju i pečat i boju svakoj osobnosti.

„I ja sam bio prepolovljen…i tražio svijetom svoje polovice…“

A što studentica kiparstva duguje sredovječnom muškarcu, s dušom Petra Pana?

Oslobođenje od smrtna straha – straha od ljubavi.

Umjetnost će isplivati poput aure koja daje okvir za sreću i smisao zabranjenom voću, jer „najteže je pobjeći iz zemlje koja ne postoji“.

A svaka tuga s „inkubacijom tek dolazi“.

© Vesna Aralica, Kulturauzagrebu.hr, 26. lipnja 2023.