
Od ponedjeljka, 9. studenog do nedjelje 15. studenog Kino Tuškanac prikazuje filmske naslove u programu Retrovizor te retrospektivi Vizualna raskoš Luchina Viscontija.
Tjedan započinje vestern-drama Omča za vješanje (1942) Williama A. Wellmanna, jednog od majstora klasičnog narativnog stila poznatog po snažnim ostvarenjima koja odlikuju slojeviti karakteri, tjeskobno ozračje i nerijetko subverzivni društveni podtekst. Posrijedi je djelo koje preispituje svijest pojedinca tijekom linča i nametanja zakona rulje, a glumačku postavu filma čine Henry Fonda, Anthony Quinn i cijenjeni Dana Andrews.
U utorak slijedi jedan od ključnih novoholivudskih filmova 1970-ih Posljednji zadatak (Hal Ashby, 1973), humorna drama čije glavne uloge tumače Randy Quaid, Otis Young i Jack Nicholson koji je u Cannesu nagrađen za najbolju mušku ulogu. Scenarij, slobodnu prilagodbu istoimena romana Darryla Ponicsana, napisao je tada još gotovo nepoznat Robert Towne koji će godinu kasnije osvojiti Oscara za scenarij Kineske četvrti Romana Polanskog.
Srijeda donosi monumentalnu, dvodijelnu epsku sagu Marketa Lazarova (František Vlačil, 1967), koju su češki filmski kritičari 1998. proglasili najboljim češkim filmom svih vremena. Posve različita od prethodnih patriotskih čeških povijesnih filmova, ova je saga možda najautentičnija evokacija srednjovjekovlja u povijesti kinematografije te jedinstveno djelo gotovo ekscesne vizualnosti, nezaboravnih, katkad nadrealnih prizora snimljenih u sinemaskopu.
U četvrtak počinje retrospektiva Vizualna raskoš Luchina Viscontija, realizirana u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu. Retrospektivu čini 10 filmova ovog velikog talijanskog redatelja. Program otvara uvodna riječ filmologa, dr. sc. Bruna Kragića te projekcija filma Gepard (1963), nagrađenog Zlatnom palmom u Cannesu, djela koje je veliki Martin Scorsese proglasio jednim od najboljih filmova ikad. Prikazuje se definitivna redateljeva verzija.
Nastavlja u petak filmom Smrt u Veneciji (1971), drugim od triju filmova u nizu kojima je Visconti iskazao fascinaciju njemačkom kulturom i stanjem dekadencije. Radi se o fabularno dosta vjernoj prilagodbi istoimenog kratkog romana Thomasa Manna iz 1912. godine, a glavnu ulogu odigrao je Dirk Bogarde, specijaliziran za role psihički složenih karaktera. Film je na festivalu u Cannesu nagrađen specijalnom nagradom povodom 25. godišnjice festivala.
Na rasporedu u subotu je krimi-drama Rocco i njegova braća (1960), djelo u kojem se Visconti vratio neorealističkim korijenima i analizi suvremene socijalne zbilje te jedno od najpoznatijih ostvarenja autorove karijere. Na festivalu u Veneciji nagrađen je Specijalnom nagradom žirija te Nagradom FIPRESCI, bio je veliki hit u talijanskim kinima, a veliki fanovi filma bili su i Martin Scorsese te F. F. Coppola.
Tjedan, ali ne i retrospektiva završava antologijskim ostvarenjem Sumrak bogova (1969), jednim od najslavnijih Viscontijevih filmova i vrhuncem njegova bavljenja moralnom i seksualnom dekadencijom, psihičkim pomaknućima, osobito narcizmom: filmom u kojem je najsnažnije povezao psihopatsko s političkim oportunizmom. R. W. Fassbinder izjavio je da je to „možda najveći film, film za koji mislim da za povijest filma znači isto što i Shakespeare za povijest teatra“.