Od ponedjeljka, 14. do petka 18. ožujka kino Tuškanac nastavlja s retrospektivom filmova Pier Paola Pasolinija. U ponedjeljak se može pogledati impresivnu dramu Mama Roma (1962) sa sjajnom Annom Magnani koja je za naslovnu ulogu nagrađena kao najbolja glumica u Veneciji. Realiziran u stilu neorealizma, Pasolini je ovaj film često opisivao kao svojevrsnu posvetu svom mentoru Robertu Rosselliniju i njegovu glasovitom filmu Rim, otvoreni grad.
U nastavku večeri slijedi fantastična drama Medeja (1969) u kojoj je operna diva Maria Callas ostvarila svoju jedinu filmsku ulogu. Ona je sjajno interpretirala kraljevnu Medeju u slobodnoj adaptaciji glasovite Euripidove tragedije i mita o Jazonu i Argonautima. Iako film nije doživio komercijalni uspjeh, dočekan je pozitivnim kritikama, a radi se o vizualno dojmljivom i naglašeno atmosferičnom djelu nabijenom simbolikom.
Na programu u utorak je Salò ili 120 dana Sodome (1975), jedan od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća. Radi se o posljednjem Pasolinijevom filmu kojeg je autor smatrao alegorijskim prikazom kapitalizma u kojem su želje za konzumerističkim uživanjem i stjecanjem profita posve uništile ljudski duhovni život i humanizam, a središnji motivi kojima se bavi su okrutnost, bezobzirnost i krajnja bešćutnost fašizma, kao i opasnost koju može predstavljati posjedovanje neograničene moći.
Pasolinijevo debitantsko ostvarenje – drama Accattone (1961) prikazuje se u srijedu. Film u kojem se oslonio na neorealističku poetiku govori o egoističnom svodniku koji se zaljubi i zbog ljubavi postaje mučenik. U vrijeme premijere film je predstavljao priličan skandal, ali naknadno stekao veliki ugled. Već u ovom djelu Pasolini je predstavio neka od temeljnih obilježja svog autorskog rukopisa, poput angažmana naturščika.
Slijedi satirična drama Svinjac (1969), temeljena na Pasolinijevu istoimenom i često izvođenom kazališnom komadu. U tematski očekivano provokativnoj, ali i nelagodnoj satiri Pasolini žestoko kritizira i snažno napada europsku (neposredno njemačku) srednju klasu sredine 20. stoljeća. Na meti njegove radikalne kritike su malograđansko kapitalističko društvo i neofašističke tendencije u Europi (ne samo) onog vremena.
U četvrtak, kino Tuškanac prikazuje fantastičnu humornu dramu Cvijet tisuću i jedne noći (1974), ovjenčanu Velikom nagradom žirija u Cannesu. Adaptiran prema pričama Tisuću i jedne noći, film je treći, najatraktivniji i estetski najdorađeniji dio Pasolinijeve „trilogije života”. U njemu se autor na vrlo zanimljiv način pozabavio temama izdaje, gubitka i pokajanja, dok je svaka priča obilježena i motivom seksualnosti.
Petak donosi Ptičice i ptičurine (1966), humornu dramu za (dvostruku) glavnu ulogu u kojoj je glasoviti talijanski komičar Totò ovjenčan talijanskim Zlatnim globusom. Radi se o alegorijskom djelu realiziranom u formi filma ceste, za koje je Pasolini tvrdio da mu je to najdraži film u karijeri. Film predstavlja neobičnu fantaziju u kojoj autor u tematski fokus stavlja kršćanstvo i marksizam, pritom ostavljajući otvorenim pitanje vjeruje li osobno u nešto od toga, ili pak u oboje.
Istoga dana, za kraj retrospektive prikazuje se pustolovna drama Dekameron (1971), nagrađena Srebrnim medvjedom u Berlinu. U izuzetno uspjeloj slobodnoj adaptaciji zbirke novela Giovannija Boccaccia Pasolini je, kroz priče i teme koje se odigravaju u prošlosti, želio na metaforičan način kritički progovoriti o tadašnjem (ne samo) talijanskom društvu. U svom prvom dijelu „trilogije života” Pasolini tumači ulogu ambicioznog slikara freski.
U subotu, 19. ožujka počinje retrospektiva najistaknutijeg norveškog filmaša Joachima Triera. Započinje nagrađivanom dramom Oslo, 31. kolovoza (2011). Izuzetno uspio film impresivna je studija egzistencijalne izoliranosti i samoće pri čemu je prikaz intime i tragike mladog protagonista razoružavajuće neposredan i detaljan. Protagonista sjajno, s minucioznim osjećajem za nijanse i mjeru u dočaravanju njegovih emotivnih i psiholoških stanja, tumači Anders Danielsen Lie.
Retrospektiva se nastavlja u nedjelju nagrađivanom dramom Glasnije od bombi (2015). Priča i likovi postupno se razvijaju i uslojavaju iz pet različitih perspektiva, emotivna stanja i karakteri likova su domišljato predočeni njihovim glasovima u off naraciji, a određena zbivanja s naglaskom na stanjima likova su predočena iz motrišta drugih likova. Izvrsnu glumačku postavu filma čine Gabriel Byrne, Isabelle Huppert i Jesse Eisenberg.
U nedjelju se prikazuje i Najgora osoba na svijetu (2021), treći dio Trierove Oslo trilogije. Film je premijeru imao u glavnom programu festivala u Cannesu gdje je Renate Reinsve nagrađena kao najbolja glumica. Kritika je film jednoglasno podržala kao djelo visoke vrijednosti, a jednom od njegovih najvećih kvaliteta smatra se subvertiranje temeljnih elemenata žanra romantične komedije, kojem na neki (uvrnut) način pripada.
Tijekom vikenda u programu Distribucija prikazuju se Nemirni (2021), najnoviji film Joachima Lafossea. Izuzetno intrigantna i vrlo zanimljiva drama govori o složenim odnosima u obitelji pogođenoj psihičkim poremećajem muža i oca. Iako film bira razmjerno blag pristup tematici, patnja osobe koja je pogođena bipolarnim poremećajem, kao i kontinuirani psihološki pritisak kojemu su izloženi članovi obitelji, prikazani su vrlo uvjerljivo i sugestivno.