Zagrebačko kazalište mladih u kazališnoj sezoni 2022/23. izvest će 4 kazališne premijere. Prva je na repertoaru u petak, 7. listopada 2022., a riječ je o predstavi Svjetlo pada (Light Falls) jednog od najplodnijih i najvažnijih suvremenih britanskih dramskih pisaca Simona Stephensa (1971). Predstavu će režirati Janusz Kica, a dramaturški obraditi Lada Kaštelan. U predstavi će glumiti: Doris Šarić-Kukuljica, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher, Vedran Živolić, Ugo Korani, Adrian Pezdirc, Nataša Dangubić, Petra Svrtan i Ivan Pašalić.

Drame i dramske adaptacije Simona Stephensa, od kraja devedesetih izvode se u zemljama engleskog govornog područja kao i širom Europe, najviše u Njemačkoj, a on sam surađuje s brojnim značajnim europskim redateljima. Stephensovi su dramski tekstovi raznoliki  i formalno i tematski,  u rasponu od tzv. prljavog realizma do poetske ili postdramske fragmentacije, od angažirano političkog do posve intimnog pristupa, žanrovski fluidni, otvoreni različitim kazališnim interpretacijama.  Ovo će biti prva izvedba neke Stephensove drame u Hrvatskoj, u režiji Janusza Kice, s čijim se redateljskim senzibilitetom dramski rukopis ovog teksta iznimno dobro poklapa. Drama Svjetlo pada (2019), okrutna i nježna, istodobno je i prikaz jedne disfunkcionalne obitelji rasute po sjeveru Engleske i duboka meditacija o smislu života koji najjače bljesne u blizini smrti. Radnju pokreće unutarnji dijalog sa samom sobom žene od pedesetak godina, u trenutku u kojem iznenada umire od moždanog udara, trenutku koji se potom izmiče iz vremenskog slijeda  i povezuje situacije u kojima se nalaze njezine dvije kćeri, sin i muž.  A ona im, u tom izmaknutom trenutku, može svjedočiti, pa čak i reći ono što je ostalo neizgovoreno i nezavršeno. Eliptične, paralelne, scene i dijalozi vode do preciznih psihoških profila, u samu srž transgeneracijske traume, uz gorki humor i hrabru nadu u zalječenje, bez imalo patetike i suvišnih riječi.
Svjetlo koje pada ono je koje obasjava i ono koje se gasi.

Za petak, 16. prosinca 2022. ZKM najavljuje Čehovljev Višnjik u režiji Ivana Popovskog. Posljednja drama Antona Pavloviča Čehova Višnjik (1902) po mnogima je i najbolji dramski komad tog velikog dramatičara, a nedvojbeno predstavlja stožerni naslov svakog čvrstog dramskog repertoara. Istovremeno tragična, komična i duboko melankolična, ova drama, kroz pojedinačne sudbine članova obitelji matrone Ljubov Andrejevne Ranjevske, progovara o raspadu jednog društva i jednog vremena, načinima na koje je moguće prigrliti vrijeme koje je došlo, ili na kraju, nemogućnostima snalaženja u novim okolnostima. Sve su Čehovljeve drame prije svega minuciozne studije karaktera uronjenih u okolnosti obilježene vremenom, a ova to drama osobito potencira kroz dirljivu nemogućnost rastanka s iluzijama koje su ostale zarobljene negdje u prošlosti. Upravo se u tome krije i vječna aktualnost ovoga komada, koji se kroz nevoljkost obračuna sa realnošću zapravo često promatra kao ogledalo društvene ali i izvedbeno-teatarske stvarnosti unutar koje se promišlja za scenu. Zbog toga će i ovo novo čitanje drame Višnjik, povjereno iskusnom i u europskom kontekstu izrazito renomiranom redatelju Ivanu Popovskom, biti novo i uzbudljivo istraživanje minimalističke dramske poetike u današnjem kontekstu. Snažne društvene promjene kojima smo posljednjih nekoliko godina izloženi, ali kojima smo i nepovratno promijenjeni, predstavljaju itekako plodno tlo za takvu vrstu istraživanja.

Ivan Popovski (Skoplje, 1969) završio je režiju na čuvenoj ruskoj akademiji GITIS u klasi Pjotra Fomenka. Režira drame i opere na brojnim svjetskim pozornicama od Moskve do New Yorka. Dobitnik je velikog broja izrazito uglednih nagrada i priznanja, od kojih ovom prilikom možemo izdvojiti titulu Počasnog ambasadora kulture, koja mu je uručena 2007. godine. Ivanu Popovskom ovo je druga režija u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon izrazito uspjele adaptacije romana Idiot F. M. Dostojevskog iz 2012. godine.

U subotu, 1. travnja 2023. premiejrno će biti izvedena predstava Moj muž autorice Rumene Bužarovske, za koju adaptaciju i dramaturgiju potpisuje Tomislav Zajec, a režiju Dora Ruždjak Podolski. Predstava Moj muž bazirat će se na scenskoj adaptaciji triju zbirki priča makedonske spisateljice Rumene Bužarovske, Moj muž, Nikamo ne idem i Osmica, s naglaskom na priče koje se ponajviše dotiču bračnih odnosa. U Mome mužu pripovijedaju vrlo različite žene, a te se priče tiču koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muževima, djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Radi se o galeriji iznimno upečatljivih i precizno profiliranih likova, kao i majstorski kondenziranim dramama, te o psihološkim i socijalnim portretima koji propituju vrijeme u kojem živimo, s osobitim naglaskom na patrijarhat. Govoreći o brakovima i muževima, bez obzira na socijalni status, ženski su likovi zasjenjeni te emotivno i socijalno zapušteni u tradicionalnom okruženju u kojem obitavaju, imajući na umu odnose moći koje društvena zajednica sveudilj njeguje i slavi. Rumena Bužarovska zadire i u tabuizirane teme, istražujući tamno i nestabilno u likovima, volju za moći i priznanjem, kompromise koji oduzimaju život, iracionalizam ljubavi. Predstava dvojca Tomislava Zajeca i Dore Ruždjak Podolski nije namijenjena ni samo ženama, ni samo muškarcima, već cilja na treću razinu – dimenziju razumijevanja i jednih i drugih, u želji da se mnoge tajne muško-ženskih odnosa iznesu na vidjelo, da se o njima progovori smjelo i bez zadrške, ponekad podržavajući grotesku življenja, ponekad bivajući nježnim svjedocima međuljudskih odnosa. Pored intimnog plana, otvara se i onaj društveni u kojima se problematizira obiteljsko nasilje, nacionalizam, primitivizam ili pak posvemašnja otuđenost. Autorska ekipa Črne mati zemle i ovoga puta će se hvata ukoštac s uhvatljivim dijelom neuhvatljivog.

Za srpanj 2023. godine ZKM u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama priprema scenski klasik – o izboru dramskog teksta odlučit će veliko redateljsko ime Declan Donnellan. Dramski komad prema izboru Donnellana bit će postavljen u neki od veličanstvenih ambijentalnih prostora našeg najvećeg festivala, a zatim i na pozornici Zagrebačkog kazališta mladih. Declan Donnellan  engleski je kazališni i filmski redatelj. Suosnivač je kazališne trupe Cheek by Jowl s Nickom Ormerodom 1981. godine. Osim  produkcija kompanije Cheek by Jowl, Donnellan je režirao niz kazališnih, opernih i baletnih produkcija diljem svijeta. Režirao je predstave u Royal Shakespeare Company, Engleskoj nacionalnoj operi, Old Vicu i Boljšoj Baletu, između ostalih.

Za Royal Shakespeare Company režirao je Kralja Leara i adaptaciju Velikih iščekivanja (2005.) s Nickom Ormerodom. Također je režirao Cida za Festival u Avignonu, Falstaffa za Festival u Salzburgu i balet Romeo i Julija za Boljšoj teatar u Moskvi. Godine 1989. Donnellan je imenovan pomoćnikom ravnatelja Kraljevskog nacionalnog kazališta u Londonu gdje  njegove produkcije uključuju: Fuenteovejunu i Sweeney Todda. Godine 1993. Donnellan je režirao oba dijela Anđela u Americi. Godine 1993. drugi dio predstave, Perestroika, imao je svoj londonski debi u Nacionalnom kazalištu i igrao je na repertoaru s Danielom Craigom i Jasonom Isaacsom u glavnim ulogama.