U petak, 15. ožujka u 19:30 sati u Velikoj dvorani KD Lisinski u sklopu Plavog ciklusa Zagrebačka filharmonija pod dirigentskim vodstvom Dawida Runtza i Marcom Coppeyem na violončelu, prezentira 4 skladbe:
Jakov Gotovac: Simfonijsko kolo
G. Fauré: Elegija za violončelo i orkestar
C. Saint-Saëns: 1. koncert za violončelo i orkestar, op. 33
Béla Bartók: Koncert za orkestar, Sz. 116, BB 123
Najpoznatija hrvatska orkestralna skladba, Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, bogata ritmikom, pjevna i izvanredno orkestrirana, često je na koncertnom repertoaru diljem svijeta. Svi lako prepoznaju ugođaj i duh naših narodnih napjeva, njihov puls, svježi život, lakoću i nepresušnost. Zbog svih tih osobina Kolo je poslužilo kao inspiracija mnogim koreografima, a njegove motive čujemo i u završnoj sceni Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Skladbu je praizvela upravo Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Krešimira Baranovića 1927. godine u Zagrebu.
Ljepota i dirljiva melodijska linija Elegije za violončelo i orkestar svakako krasi tu misaonu i intenzivnu, lirsku skladbu. Njena zahtjevnost je upravo u solističkom vođenju dramatičnog teksta, neprekinutoj ljepoti melodijske linije. Skladbu je praizveo slavni čelist Pablo Casals uz oduševljenje publike 1901. u Parizu.
Impresivna i virtuozna skladba spontane i očaravajuće melodijske inspiracije 1. koncert za violončelo i orkestar je zadivljujuća poema skladana 1872. posvećena belgijskom čelističkom virtuozu A. Tolbecqu. Mladom skladatelju je savjetima o koncepciji djela svakako pomogao i slavni F. Liszt, čiju je pozornost privukla originalnost i veliki talent mladog skladatelja.
Za razliku od Gotovca, Bela Bartók rijetko upotrebljava doslovne citate mađarskog folklora. Tako mu i u Koncertu za orkestar iz 1943. folklor služi više kao putokaz u stvaranju specifične atmosfere, pogotovo u skladateljevu osjećaju za ritam. Mjestimično se Bartók udaljava od tonaliteta (5. stavak) ili sklada zanimljive burleske na sviranje u duetu (2. stavak). Treći je stavak zanimljiv zbog Bartókove parodije melodije iz Lehárove operete Vesela udovica. Slavni dirigent Serge Koussevitzky osobno je posjetio Bartóka u bolnici i naručio skladbu za svoju fondaciju, a kasnije je praizveo u Bostonu. Nakon praizvedbe sam skladatelj je revidirao završetak petog stavka, a to je verzija koju najčešće slušamo na koncertima. Ova skladba bila je dio programa koji je Zagrebačka filharmonija izvodila na trotjednoj turneji u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj 1999. godine.
Izvor: www.lisinski.hr, Kulturauzagrebu.hr, 29. veljače 2024.