U izdanju Muzeja Grada Zagreba objavljena je monografija Zagreb – Grad. Ljudi. Život. autorice Željke Kolveshi. Monografiji je prethodila velika, istoimena izložba, održana u Muzeju grada Zagreba u ljeto i jesen 2019. godine.
Kao što je pri predstavljanju istaknula viša kustosica Antonija Škrtić, monografija Zagreb / Grad. Ljudi. Život. rezultat je strpljivog i dugotrajnog interdisciplinarnog istraživačkog rada autorice posvećene traganju za autentičnim slikama grada. Čitajući kratke ali iscrpne tekstove opremljene bilješkama s podatcima o izvorima, koji informiraju i objašnjavaju okolnosti nastanka pojedinog izloška, način na koji je dospio u muzej, kontekst unutar kojeg je predmet funkcionirao kao dio svakodnevnice prije muzealiziranja; čitatelj saznaje brojne nepoznate detalje iz života samih izložaka, poznatih i manje poznatih Zagrepčana koji su im bili vlasnici, naručitelji, modeli ili sami autori, omogućeno mu je razumijevanje i upoznavanje mreže osobnih odnosa, društvenih veza i dodira stanovnika Zagreba.
Zagreb u čitateljevim očima poprima dojmljivu i poticajnu višedimenzionalnost – Zagreb jest živ, izazovan, vrijedan poštovanja i samosvijesti svojih stanovnika. Katalog izložbe tj. monografija dokaz je da je usprkos zaboravu, lomovima, zastojima i cezurama, strpljivim muzejskim radom s puno pažnje i posvećenosti svakom sačuvanom detalju pa i marginaliji, moguće rekonstruirati život grada i njegovih stanovnika te ih kao dragocjenu poputninu prenijeti u srca suvremenih generacija.
Recenzenti monografije su dr. sc. Marina Bregovac Pisk, muzejska savjetnica u mirovini i pokojni muzealac i kustos Nikola Albaneže. Iz recenzije (Nikola Albaneže): „U nastojanju da izgradi jedan od mogućih prikaza identiteta grada, autorica izložbe i kataloga Zagreb / Grad. Ljudi. Život. polazi od individualnih likovnih realizacija nastalih na poticaje sredine da bi prvo u njima evidentirala zrcaljenje trenutka, a zatim propitala njihov utjecaj i relaciju s dominantnim predodžbama, s onim zajedničkim dojmovima koje bismo – premda svatko, na kraju krajeva, ima svoj doživljaj – ipak mogli nazvati kolektivnom sviješću. Provedeno je to na način koji – u kombinaciji raznolike građe i metodologije kontekstualizacije – smjera izložbeni medij etablirati kao kreativni spoj humanističkih disciplina i umjetnosti: svojevrsni teatar edukacije.“