Piše: Vesna Aralica, 21. srpnja 2023.
Slavenka Drakulić: Nevidljiva žena i druge priče, Fraktura, 2018.
Slavenka Drakulić afirmirana je publicistkinja i književnica, nadaleko poznata i prevođena, ne slučajno na više od dvadeset jezika, zbog svog snažnog interesa za temu feminizma i, općenito, položaja žene u braku, obitelji i široj društvenoj zajednici.
Upravo o tim trima stožernim temama pripovijeda i u zbirci priča Nevidljiva žena – vrlo sugestivno, živopisno i ne lišeno bola. Ali ne i isključivosti referiranja na proces ženskog starenja. Taj se fenomen koji zahvaća tijelo, psihu, pa i sam duh čovjeka, pred čitateljem uvijek rastvara u paru – u sinergiji s muškim načelom. Duhovnim jezikom rečeno, i potvrđeno i ovim autentičnim autobiografskim zapisima, žena i muškarac zajedno tvore pojam čovjeka u cjelini.
Logično je da ovakvom narativnom diskursu odgovara forma autorskog pripovjedača, no i kad se javlja neutralni pripovjedač u er-formi (u ženskoj ili muškoj osobi), on postaje univerzalni glas svih žena i svih muškaraca koji su iskusili na svojoj koži proces neumitnog starenja. Nerijetko autorica izvlači i silinu emocija u čitatelja, kao u prihvaćanju smrti za koju volimo da dolazi kraljevski, po redu, pobuđujući sjećanja na vlastite roditelje i njihovu borbu sa starenjem. Sa svakodnevnim strahovanjem od nekontrolirana ispuštanja urina, nagla porasta tlaka i ostalih boljetica, te onog najpotresnijeg – gubitka pamćenja, postupna otpuštanja cjelokupna mentalnog logosa, riječi po kojima se biva čovještvo i interakcija s drugim bićima.
Bolna je to tema i zbog toga sveprisutna u audio- vizualnim umjetnostima kao krik i vapaj za društvenom empatijom, što sve bljeđom biva, ustupajući mjesto samotnjaštvu i otuđenosti pripadnika treće životne dobi.
I o ženskom i o muškom starenju autorica pripovijeda iz prve ruke, apostrofirajući hormonski disbalans koji značajno oblikuje doživljaj stvarnosti, odnos pojedinca prema samome sebi i drugima.
Menopauza i andropauza nisu, dakako, lišene ni crnohumornih situacija, pokušaja da se barem još jednom bude mlad i lud, spreman na sve, pa i na one nepovoljne ishode koji mirišu samo na gubitak, ali su intenzitetom labuđeg pjeva toliko zavodljivi da ih je nemoguće otkloniti od željenog iskustva.
Potvrđivanje vlastita identiteta posvjedočit će Slavenka Drakulić sa 16 živopisnih priča i prikazati ih srčano, kao čovjekovu konstantu, od rođenja do smrti.
Nad svim motivima koji se pripovjedno vezuju uz glavnu temu, uzdiže se uvijek grandiozni i neizbježni motiv djetinjstva i početka burne adolescencije – akumulacijskih peći s kojima započinju sve potonje životne radijacije i strujni udari, od kojih se nitko nikada oporaviti neće u afektivnu smislu; tek racionalno uzdići i osvijetliti poput svjetionika sve opasne grebene s pučine zvane životno gibanje.
Autorica će ovdje vrlo suptilno iznijeti crtice iz svojih ranih dana i čitatelju predstaviti lik senzualne majke i strogoga oca, ističući pri tome i mladenačku, neizbježno buntovnu narav i emocionalne otpore autoritetima, tako tipičnima za pripadnike mlađe generacije, čiji je svijet uvijek u sukobu sa svijetom odraslih.
S ovim se sadržajem 16 isprepletenih priča dijelom može okarakterizirati i kao proza u trapericama; ipak, motivskom sveukupnošću najtočnije bi ih se moglo odrediti konfesionalnim psihološkim žanrom ženske proze.
„Od zipke do groba samo je korak“, marinističkim, pjesničkim glasom rečeno, a kakvo je biće čovjek i što sve stane u jednom egzistencijalnom treptaju, pita se i sama autorica Slavenka Drakulić.
© Vesna Aralica, Kulturauzagrebu.hr, 20. srpnja 2023