Piše: Maja Stanetti, 16. svibnja 2023.
Sve je u dvorani Lisinski bilo pripremljeno za koncert-događaj iz Majstorskog ciklusa HRT-a. koji je s pravom ispraćen ovacijama. I premda ovacije ne moraju biti mjerilo – jer se ponekad događaju zato što je interpret medijska zvijezda ili pak zbog omiljenosti, ovaj su ih put istinski zavrijedili svi sudionici. Na koncertno-plesnom događanju, Simfonijskom orkestru HRT-a pod vodstvom šefa-dirigenta Pascala Rophéa u drugom dijelu večeri pridružio se i Balet HNK Ivana pl. Zajca za izvedbu već kultnog Posvećenja proljeća Igora Stravinskog.
Nakon odličnog bijenalskog koncerta Simfonijskog koncerta HRT-a, Majstorski ciklus podsjetio je na nezaobilazne majstore turbulentnog 20. stoljeća i njihova najpoznatija djela, koja su se toliko uvriježila na repertoaru da već podliježu najrazličitijim izvedbama. Kao da se kaže – ponovimo gradivo za preostale sumnjičave prema suvremenoj glazbi, a ima ih, a ona je to prestala biti. Danas, nakon bezbrojnih izvedbi i snimki, to valja učiniti krajnje savjesno – kao što se dogodilo na koncertu u četvrtak. Disciplinirano i dotjerano, a ipak puno izvodilačke strasti i intenzivne energije. Na veze s navodno uglađenim prošlim vremenima, veze glazbe i plesa, elegantna igra počela je menuetom u skladbi Menuet antique Mauricea Ravela – menueta suptilno odjevena u Ravelov originalni rukopis koji evocira sjećanja i forme starije glazbe, propitujući ih i kreativno ih oživljujući. Slijedilo je stalan ritamski obrazac notornog, sveprisutnog Ravelovog Bolera. Svi ga navodno poznaju jer su ga čuli bezbroj puta, gledali koreografiranog, premda prvotno nije tako zamišljen. Nije to pod Rophéovim vodstvom bila samo neka vrsta pročišćujuće vježbe ili šminkerstvo za orkestar u kojemu svatko ima svoj važan i nenadomjestiv zadatak, nego pomno i dobro odmjereno čitanje strogo kontrolirane, intenzivne postupne gradacije sve do krajnje eksplozije zvuka.
Nakon koncertnih izvedbi u prvom dijelu večeri, s djelima koja isto tako mogu biti koreografirana – kao što Bolero jest na vrlo učinkovit i doživotno pamtljiv način, veza glazbe i plesa prikazana je u drugom dijelu večeri. U Posvećenju proljeća Igora Stravinskog – u snažnoj, oglednoj, obilježavajućoj partituri prošloga stoljeća. Unatoč prijeporima, pa i skandalu koji je donijela pariška praizvedba gostujućeg Ruskog baleta na početku stoljeća, priče iz poganske Rusije u Posvećenju s vremenom su postale planetarno popularne i dijelom redovitog koncertnog repertoara.
Nema orkestra koji se nije prihvatio izvedbe. Kako je Posvećenje organski spojeno s pokretom, poslije praizvedbe djelo se kao općeprihvaćena svojina pojavilo u mnogim koreografskim viđenjima. Neke su, s potpisom velikih koreografa, zamalo postale kanonom. No to ne znači da Posvećenje proljeća nije vječni izazov i drugim koreografima, kao što je to s Riječkim ansamblom zanimljivo ostvarila Maša Kolar u suradnji s Majom Marijančić. Doduše na neprikladnoj, prevelikoj, razvučenoj sceni za mali broj plesača koji su je ispunjavali velikim uloženim trudom. Prvorazrednu potporu vrijednim plesačima dala je sugestivna, gusto tkana, stabilna, razborita i pregledna izvedba spremnog Simfonijskog orkestra HRT-a. U njoj nije nedostajalo suptilnih nijansi u zaokruženoj cjelini, u velikom luku oba slikovito pripovjedna dijela na iznimnoj koncertnoj večeri.
© Maja Stanetti, Kulturauzagrebu.hr, 16. svibnja 2023.