Ured za fotografiju i Živi atelje (Ilica 110) pripremaju otvorenje izložbe Stari vlakovi, napušteni prostori, ugođaji koje će se održati u ponedjeljak, 4. ožujka u 19 sati. Izložbu je moguće pogledati do petka, 15. ožujka u radno vrijeme galerijskog prostora (pon 18 – 21; uto, čet, pet i sub 11 – 15; sri 13 – 18 ili prema dogovoru 091 938 9945). Autorica projekta i kustoska koncepcija izložbe: Sandra Križić Roban.
Zagrebačka Ciglana, koju je krajem 19. stoljeća u današnjoj općini Črnomerec osnovao Adolf Müller a zatim naslijedio njegov sin Leo, zbog svoje je atraktivne lokacije u posljednje vrijeme predmet interesa raznih poduzetnika, a pažnju javnosti 2021. godine privuklo je rušenje prepoznatljivih elemenata ovog objekta – dvaju dimnjaka, nakon zadobivenih oštećenja u potresu, čime je ubrzano, ionako vrlo zamjetno, propadanje toga važnog industrijskog kompleksa. Fotografkinja Danijela Lušin je 1970-ih godina je fokus djelovanja usmjerila na elemente koji svjedoče o industrijskom razvoju i procesima zagrebačke urbanizacije. Zapažena je njezina serija pod nazivom Ciglana, snimljena u tvornici opeke u Zagrebu i izložena polovicom 1970-ih godina. No u približno isto vrijeme autorica predstavlja i fotografije naslovljene Tvornica, što samo potvrđuje njezin interes u bilježenju – s današnjeg gledišta nestajućih ili posve nestalih – proizvodnih kompleksa izgrađenih u blizini pruge te karakterističnih za uznapredovali razvitak gradskih središta.
Prizori na fotografijama su bez ljudi, a autoričin pogled privlače, kako je to i sama jednom prilikom izjavila, stari vlakovi, napušteni prostori, ugođaji – neke sjene i oblici; neke posve slučajne stvari. I doista, prvo što promatrač uočava nije monumentalna arhitektura, već zanimljivi odnosi koje njezini dijelovi stvaraju s okolnim prostorom u kontrastnom omjeru svjetla i sjene. Pojedine prizore umjetnica snima iz niže točke gledišta ostavljajući jednako prostora vijuganju tračnica na podu i nebeskom prostranstvu koje na dijelovima „režu“ krovovi, oblikujući tako putanju koju gledatelj slijedi pokušavajući uhvatiti taj beskonačan prostor iznad sebe. Tlo je mekano i blatno, a primjećujemo i lokve od kiše o koje se odražavaju zrake sunčeve svjetlosti, pa su ovi prizori pomalo i poetičnog karaktera – kao da promatramo ostatke nekog prošlog života čiji su tragovi svježi kao otisci guma na zemlji, no istovremeno daleki i neuhvatljivi poput duhova (nekadašnjih) radnika koje možemo zamisliti da onuda koračaju s umjetnicom. Ove fotografije zanimljivo su svjedočanstvo autoričinog osjećaja za vrijeme u kojem snima – kao da predosjeća da će proizvodni kompleksi biti napušteni i prepušteni na nemilost nekim drugim službama.
Predgovor: Ivana Završki
Tehnička realizacija postava: Saša Kralj
Izvor: www.ziviatelje.dk/hr, Kulturauzagrebu.hr, 3. ožujka 2024.