Do utorka, 29. studenog u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu otvorena je izložba Novo doba umjetničke skupine PLATEAURESIDUE, Maje Smrekar, Robertine Šebjanič i Tanje Vujinović.
Radovi umjetničke skupine PLATEAURESIDUE posvećeni su aktualnim temama kao što su čovjekovo shvaćanje okoliša, potreba za kolonizacijom prirode te analiza politika zaštite okoliša. Promišljanja umjetnikâ o fenomenu okoliša na razini reprezentacije prisutna su u povijesti moderne i suvremene umjetnosti još od pojave industrijske revolucije, ali neki su umjetnici u proteklim desetljećima preuzeli aktivniju ulogu i svoje stvaralačke prakse krenuli interdisciplinarno povezivati sa znanošću i drugim područjima društvenog djelovanja. Taj smjer sažima i ova izložba, te predstavlja analitičke i angažirane stvaralačke reakcije umjetnica i umjetnika o temi ekologije, posljedica interveniranja u prostor, odnosa između ljudskog i ne-ljudskog, nadilaženja dualizma kultura-priroda te budućnosti ljudske vrste.
Umjetnička skupina PLATEAURESIDUE, fiktivni je identitet geografa i umjetnika Aljaža Celarca i povjesničarke umjetnosti Eve Pavlič Seifert. U praksi isprepliće ekologiju i umjetnost, pa se tako niz godina bave posljedicama geoloških i klimatskih promjena u svakodnevnom životu ovdje i sada, kao što su topljenje ledenjaka i promjene temperatura u podzemnim jamama.
Maja Smrekar u hibridnoj umjetničkoj praksi bavi se aktualnim fenomenima u suvremenom društvu. Dok je u ranijim radovima često tematizirala čovjekovu prožetost klišejima popularne kulture, razumijevanje budućnosti kroz fikciju te etičke aspekte ljudske intervencije u prirodi i u prirodne procese, u novijim radovima se posvećuje temeljnim pitanjima čovjekova položaja na Zemlji.
Robertina Šebjanič, u izrazito interdisciplinarnoj praksi, posvećuje se utjecaju čovjekovog djelovanja i prisutnosti na život različitih vodenih staništa. U istraživačkim projektima, često surađuje sa znanstvenicima i drugim stručnjacima, bavi se praćenjem i analiziranjem vodenih ekosustava, a ishode prevodi u poetična umjetnička djela koja se često temelje na posredovanom prikazu, zvuku, mirisu ili prijenosu znanja.
Umjetnička djela Tanje Vujinović često su rezultat promišljanja djelovanja kompleksnih društvenih, gospodarskih i komunikacijskih sustava koje je čovječanstvo postupno uspostavilo kroz različite stupnjeve industrijskih revolucija u proteklih dvjesto godina. Umjetnica u stvaralačkom procesu redovito surađuje sa znanstvenicima, premda njihove ishode obično koristi na način slobodne interpretacije izmjerenih pojava ili kao metafore očekivanih procesa.