Od petka, 11. do četvrtka, 24. veljače 2022. u Muzeju suvremene u mjetnosti u Zagrebu bit će postavljena izložba Niko Mihaljević: Maskeron govori (o kamenu neidentificirane vrste, o spiralno izvijenoj zmiji, o plitkoj zdjelici s poklopcom, o debeloj zelenoj patini prigušenog sjaja—). Izložba se otvara prvim obraćanjem Maskerona 11. veljače 2022. s početkom u 19 sati. Drugo obraćanje na programu je 17. veljače 2022. s početkom u 19 sati. Izložba se zatvara trećim obraćanjem koje je na programu 24. veljače 2022. s početkom u 19 sati.

Razmišljajući o novom ciklusu izložbe koja proizlazi iz koncepta aktualizacije i predstavljanja radova iz jedne za Muzej suvremene umjetnosti netipične zbirke, Zbirke Benka Horvata, instinktivno se nametnula ideja za suradnjom s umjetnikom Nikom Mihaljevićem. Formalno obrazovani grafički dizajner, u svojem je radu prepoznatljiv po mapiranju vlastitih iskustava koje prezentira različitim konceptima i medijima. U svojim recentnim umjetničkim istraživanjima usmjeren je na pseudoznanstvenu metodologiju u kontekstu popularne kulture. Široj publici poznat je po interpretaciji muzejskih kolekcija kroz koncept i rad Muzej kristalne lubanje kojim na vrlo zanimljiv način razrađuje metodološki koncept muzeja kroz formalnu, sadržajnu i konceptualnu razinu. Navedeno uključuje tradicionalni način prezentiranja artefakata, ali kroz prezentiranje predmeta popularne kulture kao muzejskih eksponata, pridajući im pritom određenu vrijednost svojstvenu predmetu pohranjenom unutar muzejske zbirke. Navedenim procesima proučava kako su mitološki narativi o kristalnoj lubanji prisutni u digitalnoj i popularnoj kulturi te kako taj fenomen prevesti u muzejsku praksu. Niko Mihaljević Muzej je realizirao kao doživljajno iskustvo kojim potiče proizvodnju novih značenja kroz razna društvena i znanstvena tumačenja koja su se okupljala oko središnjeg artefakta, tj. kristalne lubanje. Ostajući u temi interpretacije muzejskih zbirki raznovrsnog sadržaja, Niko Mihaljević se na izložbi definiranoj Zbirkom Benka Horvata, podužeg naslova Maskeron govori (o kamenu neidentificirane vrste, o spiralno izvijenoj zmiji, o plitkoj zdjelici s poklopcom, o debeloj zelenoj patini prigušenog sjaja—) odlučio na odabir rada koji spada u arheološki dio zbirke, a predstavlja Maskeron, mramorni duboki reljef  ljudskog lica  široko otvorenih usta – odnosno okruglim otvorom koji je imao funkciju izbacivanja vode na fontani. Odabirom navedenoga muzejskog artefakta umjetnik se stavio u poziciju prenositelja poruke davno ušutkanog lika s fontane, kojem omogućuje da ga se čuje kroz izvedbu „deskripcija koje kao da su proizašle iz nekakva kataloškog zapisa, ali koje iznosi kroz suptilne ritmičke repeticije i melodične aliteracije, asocirajući na modernističke tendencije u literaturi“.

Pridajući izvedbenu ulogu mramornoj skulpturi, s naglaskom na konceptualnu zvučnu kompoziciju i tekst, Niko Mihaljević poigrava se simbolima i asocijacijama u interpretaciji arheologije nasljeđa i njezine interpretacije u sadašnjosti. Ovom izložbom Mihaljević nastavlja s ozbiljnim propitivanjem raznih društvenih diskurzivnih elemenata, ali i propitivanjem prezentacijske uloge muzejskih institucija i njihovih zbirki u okvirima suvremenog društva opterećenog različitim društvenim i korektivnim ulogama u digitalnoj i pop-kulturi. Kroz studiozno razmatranje različitih diskurzivnih elemenata, Mihaljević na prepoznatljiv autentičan način – koji se odlikuje lakoćom i zaigranošću konceptualne prezentacije nudi različite mogućnosti narativa i izaziva na razmišljanje.