Do utorka, 26. listopada u Galeriji Vladimir Bužančić u Centru za kulturu Novi Zagreb moguće je razgledati izložbu Eterarij Radovana Kunića.
Mladi riječki umjetnik Radovan Kunić, koji je svoj dosadašnji umjetnički rad trasirao na liniji figurativnog slikarstva na razmeđu realizma, hiperrealizma i nadrealizma, osmislio je ponešto drugačiju izložbu za prostor Galerije Vladimir Bužančić, u okviru godišnje programske koncepcije Galerije pod nazivom Doktrina pandemije ili seruma istine globalnog Pandaemoniuma. Figurativni crtež rukom, koji je osnova njegova umjetničkog izraza, nadogradio je zvukom i pokretom te iskreirao heterogenu prostornu priču pod nazivom Eterarij. Upravo taj iskorak iz slikarstva u svijet animacije otvorio mu je prostor za promišljanje života u vremenu pandemije, prije svega zapriječenosti kretanja i neposredne, žive komunikacije koji su na globalnoj razini ponovo aktualizirali temu slobode.
Sam naziv izložbe Eterarij složenica je koju čine riječ eter, pojam koji se veže uz elektroničke medije, a recentno i s imenom kriptovalute Ethereum, te riječi terarij koja se u ovom slučaju, osim na izložbenu „vitrinu“ živog svijeta, odnosi i na terru i sve što se na njoj zbiva.
Prostorom Galerije Vladimir Bužančić dominiraju dvije videoprojekcije, jedna s prikazom tigra te druga s kompozicijom mnoštva leptira i moljaca, koje određuju ritam i ugođaj ambijenta. Rad s animiranim tigrom koji se šeće zidom lijevo-desno, sinkroniziran je zvukom ljudskih koraka. Taj prikaz anksioznosti zatočene životinje dojmljivo ilustrira i egzistencijalno stanje čovjeka u vremenu pandemije, ali i općenito u suvremenom društvu, kojemu se život uglavnom sastoji od ponavljanja istih radnji. Vreva animiranih leptira i moljaca u radu Okupljanje podsjeća na entomološku kolekciju koja je naglo oživjela i otima se kontroli te upućuje na krhkost živih bića, ali i čudesni potencijal preobrazbe koji im je imanentan.
Animacija Gate i instalacija na trgu ispred zgrade Centra za kulturu Novi Zagreb u vidu velike zastave s barkodom koriste QR kodove sačuvane od plaćenih računa za umjetnikov atelje u kojima je kroz osobne podatke doslovno utisnut identitet. I u animaciji i na zastavi, zbog distorzija koje se događaju u formi, taj kôd postaje nečitak, njegov jezik neupotrebljiv, pa se može reći da autor (uzalud) pokušava prikriti vlastiti identitet u svijetu u kojemu je privatnost kakvu smo nekad poznavali otišla u nepovrat. Kôd se tako pretvara u ritmičan niz geometrijskih oblika, njegova virtualna komponenta je poništena, a vizualna (fizička) istaknuta. Paradoks zastave, objekta koji se koristi kao obilježje društveno-političkog entiteta, ali i kao puko sredstvo komercijalnog oglašavanja, spretno ukazuje na moderni tržišni svijet u kojemu je identitet roba kojom se trguje više nego ikad prije.
Poliptih Biorama najslojevitiji je dio izložbe koji u relaciji s drugim radovima stvara svojevrsnu medijsku himeru proizvodeći vizualne situacije u kojima harmonija i konfuzija šeću ruku pod ruku. Rad Zaboravljeni prostor, uljem slikana animacija plamene svijeće, kao da je utočište od meteža koji se odvija uokolo i prilika za introspekciju i meditativan trenutak. Svi video i audio zapisi su cirkularnog karaktera, bez početka i kraja odnosno vremena trajanja. Time je autor stvorio ritmičnu atmosferu koja poziva na meditaciju i promišljanje o korjenitim promjenama unutar pojedinca i društva.
Tijekom pandemije suočeni smo s konstantnim procesima prilagodbe. To uključuje suočavanje s neznanjem, zatim učenje i konačno prilagodbu trenutnoj situaciji kako bismo mogli nastaviti živjeti u novoj stvarnosti. U tom smislu Eterarij stvara ambivalentna značenja i podražaje. Suprotnosti se stapaju u sivi prosjek (ili presjek) sadašnjeg civilizacijskog konteksta koji nam uz sve neizvjesnosti i nepogode nudi mnoge zanimljivosti i nove prilike.