U petak, 22. ožujka u 19 sati u Trotoaru (Mesnička 7) otvara se izložba There Will Be Bliss Emira Šehanovića i ostaje otvorena do subote, 1. lipnja 2024.
Radno vrijeme: srijeda-petak 11-19, subota 10-14, i po dogovoru.
Emir Šehanović proučava suvremeni svijet koji se ljudskim djelovanjem raspada i doslovno pretvara u talog. Objektima udiše (postljudski) život ili bar nešto nalik na život. U svojem radu često sjedinjuje dijelove različitih tijela, stvara raznovrsne hibride onoga što jesmo i onoga kako se prikazujemo. Uvjeren u to da je tijelo u osnovi fluidno i da se tjelesnost sastoji od konspirativnog prožimanja naših osjetila, propituje načine na koje se ono, uspješno ili neuspješno, uklapa u vlastiti estetski okoliš.
Postoji svijet opipljivih predmeta. Postoji i ona druga stvarnost koju nosimo u sebi, oblikovana stečenim iskustvima i naučenim lekcijama. Pod pretpostavkom da imaginacija i kreativnost sadržavaju definicije koje djelomično identificiraju pojedinca, ne smijemo zaboraviti da je osjetljivost primarno stanje koje potiče stvaralački proces. Vratimo se na primjer izravne intervencije čovjeka u organske procese prirode, u kojima se mašta kreće slobodno i gradi posebni osjećaj, kantovski rečeno „stanje uzvišenosti”. Uzvišenost projicira ljudsko biće izvan njegove konačne, ograničene prirode i usmjerava na nepregledne mogućnosti.
Ta neobuzdana i neograničena gesta upravo razotkriva težinu i potencijal u umjetničkoj praksi Emira Šehanovića. Uz blago podrugljivi podton, za naše vrijeme može se reći da je „blaženo”, baš kao što nam umjetnik sugerira. Izložba There Will Be Bliss ironično upozorava i ujedno nas uvodi u aranžman monumentalnih skulpturalnih formi koje osciliraju između uzbuđenja i čuđenja. Ta savršeno producirana djela nalik su na tragove nekoga paleolitskog iskustva gdje gledamo sliku, ali ne i stvarnost. Reklo bi se da na tren prisustvujemo ruševinama budućnosti, onoj svjetskoj povijesti koja neosporivo potiče inertnost i strah kojemu svjedočimo.
U aktualnoj postavci autor kombinira skulpturu s printovima nastalima montažnim postupkom u kojima prepoznajemo umjetnikov autentični antropocentrični stav, koji prate očita značenja i nepredvidivi detalji. Ovi pseudo-prirodni motivi posjeduju potencijal koji se opire definiciji, čine vidljivim ono što ostaje nevidljivo mnoštvu i postaje razumljivo u doba virtualne stvarnosti. Posebna je vrijednost ovih prizora što u digitalnoj eri sugeriraju na zaokret prema hiperrealnoj slici, uvode nas u neki nama nepoznati i novi ambijent izmišljene prirode budućnosti. Razumijevanje ovih prizora uklapa se u viziju svijeta koji ne možemo promijeniti, što nas pritom ne prisiljava da postavimo pitanje imamo li pravo ili porazno griješimo.
Svjedočimo najnesigurnijem vremenu u povijesti čovječanstva, okruženi smo umirućim planetom s nadolazećim prijetnjama kao što su razaranje životne sredine, masovna izumiranja, umjetna inteligencija i biogenetika. Šehanović diskretno stavlja naglasak na posljedice naših postupaka, suočava nas s potresnim pitanjem – kako ćemo vidjeti svijet kada priroda postane manjina? Budući da je ljudsko biće nostalgično, ono što mu može nedostajati jest svijet kakav je nekad bio, uspostavljen u nekom prostoru. Ako s gledišta nedostajanja govorimo o vizijama prostora ovog umjetnika, pred nama je neka nova prirodna evolucija, doživljaj koji nas navodi da tragamo za komparativnim vrijednostima, da očekujemo i (ne)prihvaćamo postojeće. (Ivan Šuković)
Izvor: www.trotoar-galerija.hr, Kulturauzagrebu.hr, 17. ožujka 2024.