Do petka, 31. ožujka u Galeriji SC bit će postavljena izložba fotografija Dorf (njem. selo) autora Domagoja Burilovića. Njegov rad zahvaća kompleksne slojeve sadašnjosti, povijesti i budućnosti slavonskog prostora, bilježenog na području cijele istočne Slavonije koja obuhvaća Vukovarsko-srijemsku županiju (Srijem), Osječku Županiju (Slavonija i Baranja) i istočni dio Brodsko-posavske županije (Slavonija). Iako fotografski bilježi sadašnjost, obradom i montažom motiva koji su mu u fokusu, ti objekti obavijaju se dodatnom atmosferičnošću koja gledatelja uvlači u autorove povijesnom slojevitošću pregnantne preokupacije.
Domagoj Burilović već niz godina pasionirano se bavi arhitekturom sela istočne Slavonije koju su stvorili etnički Nijemci a koji su u Slavoniju doseljavani u nekoliko valova: u doba Marije Terezije, potom njenog sina Josipa, ali, kako bilježi umjetnik, postoje i slučajevi doseljavanja na samom početku 2. svjetskog rata. Ti objekti, koje je Burilović podijelio u dvije tipologije – zabatni (agrarni) i uzdužni (obrtnički) tip, rapidno nestaju iz prostora slavonskih sela: Retkovci, Mirkovci, Babina Greda, Petrovci, Novi Jankovci, Otok, Bošnjaci, Cerna, Šiškovci, … samo su neki od naziva u topografiji ovog dubinskog istraživanja motiviranog iskrenim poletom razumijevanja fenomenologije koja ulazi u okvire objektiva.
Naime, osim foto-bilježenja Burilović (in)formira svoj umjetnički pogled obilatim proučavanjem stručne literature što mu omogućuje izvanredno prodoran objektivni, simultano hiper-realistički i nad-realni rakurs. Burilovićev rad, osim što kroz umjetnički dispositiv otvara pitanja odnosa fotografskih kolaža i kolažiranja povijesnih činjenica, baziran je na poznavanju povijesne i etnološke faktografije, tako da možemo reći da je posao koji obavlja, višestruk: terenski rad, kamera koja bilježi vernakularnu arhitekturu koja nestaje, bilješke o svakom od tih objekata, proučavanje stručne literature, umjetnička obrada fotografija, tvorba umjetničke reprezentacije,…Radi se o izuzetno zahtjevnim ulogama umjetnika, kustosa, producenta vlastitih radova, ali i podvigu vizualnog antropologa auto-didakta koji ujedno odrađuje izuzetno važan posao koji se u znanstvenom polju etnologije zove „etnologija spašavanja“. Da Domagoj Burilović nije preuzeo taj niz društvenih uloga, povijest, sadašnjost i budućnost osebujnih objekata koji vehementno obogaćuju slavonski prostor svojom ljepotom – bila bi potpuno izgubljena.